Istraživanje bipolarnog poremećaja je istraživanje čovječanstva. Čovjek u maničnom stanju nikad nije bliži božanstvu, a u depresivnom stanju nikada nije bliži Danteovom Paklu.
Melvin Mcinnis
Bipolarni poremećaj
Kao i svaka druga bolest, bila ona mentalna ili fizička, bipolarni poremećaj može dolaziti u različitim oblicima, od onih lakših pa do onih ozbiljnih i teških oblika. Kada govorimo o bipolarnoj depresiji, moramo je odvojiti od dijagnoze depresije kao takve. Osobe koje pate od bipolarnog poremećaja tijekom depresivne epizode, ovisno o intenzitetu samog poremećaja, proživljavaju nešto što se može opisati samo svima poznatim prikazom pakla. Ova vrsta depresije može izazvati neopisivu psihičku kao i fizičku bol, a u nekim slučajevima (ako je poremećaj povezan sa psihozama) čak i teške halucinacije.
Manična je epizoda, s druge strane, obilježena euforičnim raspoloženjem neovisno o okolnostima, ali ovisno o stanju osobe može izazvati i sklonost agresiji. Pacijenti se u većini slučajeva ne sjećaju teških maničnih epizoda te tijekom njihova trajanja većinom nisu u potpunosti svjesni vanjskih okolnosti. Česta je pojava da osobe koje pate od ovog poremećaja tijekom manične epizode dobivaju „nadljudsku“ snagu i energiju. Bipolarne epizode, bile one manične ili depresivne, ne izmjenjuju se iz trenutka u trenutak, već mogu trajati mjesecima.
U pravilu, depresivne epizode traju dulje, kod neliječene osobe mogu trajati od šest do deset mjeseci. Manične epizode uglavnom počinju naglo, a kod neliječene osobe mogu trajati oko tri mjeseca.
Moje iskustvo
Kada sam prvi puta čula za bipolarni poremećaj, zamišljala sam ga kao poremećaj koji donosi nagle promjene raspoloženja, od depresije do neopisive sreće – kao što je to prikazano u raznim medijima. No, pogriješila sam. Upoznavši osobu koja pati od ovog poremećaja tijekom hospitalizacije u mentalnoj instituciji, shvatila sam kakav je on u stvarnome životu.
Opet sam ovdje, oni žele napraviti luđaka od mene, ali ja sam dobro. NE, NE ŽELIM PIT TAJ KRVAVI LIJEK – truju me time, tom crvenom tableticom, a ja, ja sam sasvim zdrava. Dosta mi je više tog čekanja, tih lažnih dijagnoza i sustava koji me želi srušiti. JA SAM BOG, mogu sve, ali ne mogu čekati. Čekaj poziv, čekaj terapiju, čekaj ručak… samo čekanje, e pa dosta mi je više. Trebam samo jedan poziv, želim čuti sina – i za to moram čekat’. Da barem njima (doktorima) daju taj krvavi lijek, pa to ni konj ne bi mogao izdržat’. Kakav bipolarni, daj molim te, svi su oni ludi, nisam ništa napravila, ali me uvjeravaju da jesam. Di je više ta terapija? Spavanje, opet samo čekaj, čekaj, čekaj i čekaj (čuje se vrisak). Ne mogu zaspati, trebam cigaretu, trebam poziv, trebam doktora (pada stolac), trebam Boga, JA sam Bog (čuje se udarac) vidi, prozor.
(Razbija se staklo.)Pomozi mi.
Probudila me u pet ujutro tražeći mobitel za svoj „posljednji poziv“. Ubrzo sam shvatila što se događa i u kojem se stanju nalazi, ali bilo je prekasno, nisam mogla poduzeti više ništa. Kružila je oko mene, unosila mi se u lice, pričala je sa mnom, ali to nije bio razgovor, već njezina iskrivljena slika u glavi. Bojeći se za vlastiti život, nisam ne ni pomakla. Bojala sam se da sve što radim, radim pogrešno. Pomaknuti se ili ne? Šutjeti ili reći nešto? Pozvati pomoć ili čekati u nadi da će netko doći? Bila sam sva mokra, od hladnog znoja, ali i od vode kojom me zalila.
Njene nepovezane riječi, pokreti puni užasa, pogled koji nije skidala s mene, vrijeme koje sporo prolazi dok ona odbrojava sekunde na satu. Tada krik koji prekida sve. Nadljudski krikovi i udarci. Zvuk razbijenog stakla. Ona kako leži u lokvi krvi razbijene glave i taj trenutak mog olakšanja kad sam shvatila da je gotovo, scene su koje nikada neću zaboraviti.
Ponekad razmišljam o trenutku njenog buđenja nakon incidenta, vezana za krevet, krvave glave, bez sjećanja na prethodne događaje. Bila sam uz ljudsko biće koje je bilo u stanju manije. Ljudsko biće koje samo želi voljeti, biti voljeno i prihvaćeno. Ljudsko biće koje je nanosilo bol i sebi i meni, nesvjesno toga što čini. Vratila sam se kući, na sigurno. Ova osoba još je uvijek u svom vlastitom paklu. Iz tog pakla ne može izaći sama. Vrti se u začaranom krugu, kao ribica u okruglom akvariju, iz manije u depresiju i natrag.
Željela bih reći da joj opraštam. Bol koju je nanijela meni nije ništa prema boli koju nanosi sebi. Vjerujem da je svakodnevno pijenje one crvene tabletice može vratiti u život, pružiti joj sigurnost. Kad bi samo shvatila da ta krvava tableta nije njezin pakao, nego karta za izlazak iz njega. Naravno, redovno uzimanje terapije kod takvih osoba mora biti potaknuto i poticano razumijevanjem svih nas, bez predrasuda prema njihovim nesvjesnim postupcima. Jedino tako možemo osigurati da se ovakve scene više nikome ne ponavljaju.
Lithium
Frontman benda Nirvane Kurt Cobain također je patio od bipolarnog poremećaja. Pjesma Lithium, izdana 1991. godine u sklopu albuma Nevermind, opisuje ovo stanje. Lithium odnosno litij, jedan je od najpoznatijih stabilizatora raspoloženja koji se koristi pri liječenju bipolarnog poremećaja. Kurt Cobain nije jedina slavna osoba koja je patila od ovog poremećaja, uz njega su i mnoge današnje zvijezde kao što su Demi Lovato, Kanye West i Selena Gomez. No, bili poznati ili ne, prilikom susreta s takvim osobama, trebamo pokazati razumijevanje i suosjećanje te im dati priliku za život bez osuda i kritika.
