Brza i stresna svakodnevica, želja za odrađivanjem čim više kvalitetnog posla u što manje vremena, velika očekivanja okoline i potreba za dokazivanjem sebi i drugima često nam stvaraju ogroman pritisak. Nalazimo se u začaranom krugu stalne preopterećenosti koja nam nameće osjećaj neučinkovitosti, manje vrijednosti te općeg nezadovoljstva što nas dovodi do zanemarivanja sebe i svog privatnog života te čestih konflikata. Takvo kontinuirano izlaganje stresnim situacijama koje utječe na naše emocionalno, pa čak i fizičko zdravlje nazivamo burnout. O burnoutu, odnosno sindromu sagorijevanja, poremećaju kojem se posvećuje sve više pažnje te o njegovu sprječavanju razgovarali smo s našom školskom pedagoginjom Monikom Antunović.
– Stresne su situacije u prihvatljivim razmjerima u redu jer su one sastavni dio naših života i treba se naučiti nositi s njima. Ono što je možda važnije za istaknuti jest prag tolerancije na stres koji se kod mladih danas poprilično spustio te se djeca sve teže snalaze u stresnim situacijama i nose se s njima. – objašnjava pedagoginja Monika Antunović.
Važnost brige za mentalno zdravlje
U današnje vrijeme sve se češće progovara o stresu te njegovu utjecaju na djecu i adolescente, što nije bio slučaj nekoliko godina, pa čak ni desetljeća unazad. Prije je sustav obrazovanja bio znatno drukčiji kao i pristup mladima i njihovu mentalnom zdravlju. U nekim konzervativnim sredinama i danas se upotreba riječi djeca i stres u istoj rečenici često smatra pretjerivanjem, no nasreću, takve pojave sve više svrstavamo u one manje brojne slučajeve. Danas se djecu od najranijih uzrasta uči brizi o mentalnom zdravlju. Sve se više govori o ravnopravnosti, suosjećanju, pravilnom reagiraju i izražavanju emocija te se pokušava usaditi ideja o prihvatljivosti traženja pomoći stručnih osoba na području psihologije. Možemo primijetiti da se i odlazak psihijatru ili psihologu više ne svrstava u tabu-teme te mladi otvoreno progovaraju o problemima s kojima se susreću. Naravno, ovo se ne može generalizirati. Neki učenici i dalje svoje probleme zadržavaju za sebe te upravo zbog toga dolazimo do problema zvanog burnout ili sagorijevanje.
Što je burnout?
Burnout je mentalni poremećaj koji nastaje zbog prevelike želje za obavljanjem mnogo zadataka istovremeno te u toj želji dolazi do gubitka kontrole. Nastaje u kombinaciji raznih faktora te se javlja kod učenika koji se ne znaju i ne mogu nositi sa stresom, i to čak i prilikom manje preopterećenosti njihova uobičajena rasporeda. Nasuprot tome, ima učenika s gušćim rasporedom od nekih odraslih i zaposlenih ljudi koji se dobrom organizacijom i rasporedom obveza uspiju obraniti od sagorijevanja.
– Ima učenika koji prilično pasivno i nezainteresirano doživljavaju školu i svoje školske obveze i kod njih sigurno ne možemo govoriti o iscrpljenosti. S druge strane, ima i učenika koji paralelno pohađaju dvije škole (najčešće kombinacija s glazbenom školom) ili se intenzivno bave nekom izvanškolskom aktivnošću te tom prilikom može doći do iscrpljenosti, češće one fizičke nego psihičke. No, prema osobnom iskustvu, najčešće se radi o učenicima koji se tim aktivnostima bave zato što žele, to ih ispunjava i veseli pa to ne doživljavaju kao opterećenje. Veći angažman i trud trebaju uložiti u dobru organizaciju vremena. – objašnjava pedagoginja i nastavlja: – Odnosno, moglo bi se reći da u sve što radimo trebamo uložiti puno volje i truda ako to volimo, ali ne dopustiti da nas ta želja povuče te se zbog toga upustiti u više zadataka nego što smo spremni odraditi.
Kako prepoznati burnout?
– Sagorijevanje se ne javlja preko noći, ono je rezultat dugotrajnog i konstantnog izlaganja stresu te se s vremenom osoba više ne može nositi s obvezama kao prije. Tada se počinju pojavljivati prvi znakovi da je kod takve osobe započeo proces sagorijevanja. Znakovi se sasvim sigurno razlikuju od osobe do osobe, mogu biti fizički, psihički ili, što i jest najčešća pojava, kombinirani. Fizički umor, iscrpljenost, razdražljivost, nervoza, bezvoljnost, vjerojatno su među najčešćim i možda prvim i/ili najizraženijim znakovima sagorijevanja. – objašnjava gospođa Antunović.
– Osim toga, osobe u procesu izgaranja često postaju asocijalne, namjerno izbjegavaju interakciju i izoliraju se, a ako i dođe do kontakta, postaju nervozne i ogorčene. Također, kod takvih osoba često se javlja pesimizam te opće nezadovoljstvo samim sobom i poslom koji je obavljen, što dovodi do još većeg nedostatka motivacije i osjećaja neučinkovitosti.
Koje su dobne skupine najviše sklone burnoutu?
– Burnout se najčešće pojavljuje kod zaposlenih osoba, ali kod nekih počinje već u studentskim danima. Često svjedočimo izjavama da su neka zanimanja sklonija sindromu sagorijevanja zbog veće razine stresa s kojim se osobe susreću te se tu uglavnom izdvajaju zaposlenici hitnih službi, poput policajaca i vatrogasaca, medicinsko osoblje, pirotehničari, piloti i slično. Međutim, sama činjenica da je neki posao stresniji od drugog, ne znači da ima visok postotak izgaranja zaposlenika na poslu. Svaka je osoba drugačija te se lakše ili teže nosi s određenom količinom stresa, pa se burnout ne bi trebao generalizirati i usmjeravati samo prema određenim zanimanjima. Sagorijevanju su podložni svi oni koji potpuno odgovorno, predano i motivirano rade svoj posao te su skloni savršenstvu. Možemo reći i da je prevelika doza entuzijazma, u bilo kojem poslu, jedan od glavnih razloga pretrpavanja obvezama. Upravo iz tog razloga učenici nisu toliko skloni izgaranju iako, ako borave s osobama koje sagorijevaju, to se može odraziti i na njihovo mentalno zdravlje.
– Ne kažem da burnout nije moguć i kod mladih, ali mislim da je njegova pojavnost ipak češća kod odraslih, zaposlenih ljudi. Ono što se kod djece može u tom slučaju javiti, kada su roditelji previše okupirani poslom i pod prevelikim stresom zbog posla, jest osjećaj usamljenosti, zanemarenosti, nevažnosti i nerazumijevanja, što onda može dovesti do kompleksnih situacija kako u obiteljskom, tako i u osobnom funkcioniranju pojedinca. – objašnjava pedagoginja.
Sprečavanje burnouta
Kao i kod svake bolesti i problema najvažniji je prvi korak, odnosno prepoznavanje da nešto nije u redu. Nakon toga važno je objektivno sagledati cjelokupnu situaciju, pokušati pronaći uzrok problema te preispitati svoje vrijednosti i suziti broj ciljeva. Nakon toga iznimno je važno smanjiti intenzitet rada koliko god je moguće i uzeti nekoliko dana za odmor. Nažalost, većina zaposlenika u Hrvatskoj nije u mogućnosti uzeti dovoljan broj slobodnih dana kako bi uspjeli “napuniti baterije” jer poslodavci traže konstantnu produktivnost što, naravno, nije moguće bez kvalitetnog predaha. Proteklih se nekoliko godina u svijetu sve češće spominje ideja skraćivanja radnog tjedna na četiri radna dana pri čemu bi plaća i broj odrađenih sati ostali isti, ali bi se povećao broj slobodnih dana. Znanstvenici vjeruju kako bi takav način omogućio duže vrijeme za odmor, što bi utjecalo na produktivnost te mentalno zdravlje radnika. Iako to zvuči prilično dobro, takav sustav ne bi mogao biti primjenjiv na sve sektore. Prema ovoj ideji radni bi dan trajao deset sati, što ne bi bio problem za poslove koji ne iziskuju puno fizičke aktivnosti, ali zasigurno ne bi bio toliko jednostavan kod ostalih zanimanja. Tako bismo zapravo kod pojedinaca, koji ne bi mogli odraditi smjenu od deset sati, izazvali još veći rizik od sagorijevanja i postigli kontraefekt. Dakle, opet se potvrđuje izjava da sve ovisi o pojedincu. Jedini način kako ne ugroziti svoje mentalno zdravlje jest održavati balans, nevažno o kojem poslu i kojoj količini stresa se radi. U svemu tome pomoći će nam kreiranje dobre rutine. Važno je uskladiti obavljanje zadataka s razdobljem u kojem se osjećamo najproduktivnije. Ostatak dana, kad nemamo energije i nismo spremni na odrađivanje velike količine posla, dobro je iskoristiti za pripremu ili, jednostavno, za uzimanje predaha od svega. Isto koliko je važno uzeti predah, toliko je važno i ne pretjerati s njim jer time riskiramo gubitak radnih navika što može dodatno otežati razdoblja u kojima moramo biti produktivniji nego inače.
Burnout u vrijeme pandemije
Svi smo na svojoj koži osjetili kakve posljedice na naše mentalno zdravlje ostavlja izoliranje od ljudi, manjak druženja i socijalnih kontakata te rad ili učenje kod kuće. U protekle dvije godine mladi su bili izloženi velikim promjenama. Uz te promjene dolazi i velika količina stresa s kojim se neki više, a neki manje uspješno nose. Učenici zbog obolijevanja ili samoizolacije nisu bili u mogućnosti redovno pratiti nastavu te se većina nastavnog procesa odvijala online. U takvom načinu rada, učenici su bili izloženi visokim razinama stresa jer su sve gradivo obrađivali gotovo sami. Uz to, najveći dio dana proveli su ispred računala, odvojeni od prijatelja i bez mogućnosti bilo kakve socijalizacije. Puno mladih se požalilo da ovakav način života loše utječe na njihovo mentalno zdravlje. Mnogo njih žalilo se na nemotiviranost, neproduktivnost, neku vrstu klaustrofobije i ostale simptome s kojima se dosad nisu susretali.
– Pandemija je sigurno imala i ima utjecaj i dalje, pogotovo kod pojedinaca koji su i prije imali nekih naznaka poteškoća u socijalnom funkcioniranju. Virtualna nastava za neke je učenike značila procvat, bilo im je puno lakše funkcionirati u takvom okruženju i u potpunosti im je odgovarao takav način rada, dok je za druge to bilo gotovo pogubno, jako im je nedostajala živa riječ profesora i blizina vršnjaka u razredu, na hodniku, u vlaku. Još jedan dokaz koliko smo različiti i kako na sve situacije u životu, pa tako i na ovu, utjecaj ima cijeli paket vještina, karakternih osobina, obiteljskog i društvenom miljea. – objašnjava pedagoginja.
Možemo dakle zaključiti da je sindrom burnouta sve češći u današnjem društvu te da pogađa različite dobne skupine i osobe s različitim zanimanjima. Također, ovaj sindrom kod svake se osobe pojavljuje s drukčijim simptomima te je vrlo važno pravovremeno reagirati. Sindrom sagorijevanja ne smijemo shvaćati olako te ga generalizirati. Svaka osoba drukčije reagira na dugotrajna stresna razdoblja te je najvažnije shvatiti da moramo sebi odrediti granice i shvatiti da nijedan cilj nije vrijedan riskiranja mentalnog zdravlja.
