Pri dolasku na Odjel urgentne psihijatrije oduzet mi je mobitel, stoga sam imala samo jednu opciju – zabaviti se na kreativan način. Mnogima se život bez moderne tehnologije danas čini nezamislivim, ali meni mobitel uopće nije nedostajao. Kod mene je ostala bilježnica koju koristim za izradu skica i samo jedna penkala. Često bih uz jutarnju kavu uzela penkalu i njome uz tintu na papir ispuštala i svoje emocije. Vidjevši moje radove, ostali su pacijenti također krenuli crtati kako bi se bolje nosili s osobnim problemima. Neke smo skice radili zajedno te na taj način improvizirali grupnu terapiju. Nakon nekog vremena počela sam se osjećati bolje, a iz bolnice sam sa sobom ponijela podsjetnik na sve divne ljude koje sam tamo upoznala – zajedničke crteže.
Mnogo je ljudi uvjereno u to da „ne zna crtati“ te da je umjetnost namijenjena samo talentiranim umjetnicima, slikarima i književnicima, ali to nije istina. Naime, za svakog tko uživa u procesu stvaranja, crtanje čak i jednostavnih skica može biti način izražavanja emocija i samopomoći. Ako nikako ne možete pronaći inspiraciju za stvaranje, promatranje tuđih djela također može biti od velike pomoći. Gledanjem radova, slušanjem glazbe ili čitanjem književnih djela možemo se povezati s autorom i naći utjehu u načinu njegova izražavanja. Svoju sam inspiraciju za vrijeme boravka u bolnici pronašla u pjesmi Albatros koju je napisao Charles Baudelaire i koju sam također prepisala u svoju bilježnicu i čitala je kada mi je bilo teško. Ponekad je bitno maknuti se od tehnologije te malo pažnje posvetiti umjetnosti, bilo to crtanje portreta ili samo šaranje po papiru. Crtež, kao i riječi, prenosi neku poruku – koju poruku ti želiš prenijeti?
