Piše: Laura Lisak, 2.MT; ilustrira: Tina Boršić, 4.WD

ŠTO JE SOCIJALNA ANKSIOZNOST?

Javni nastupi, javni govori i izlaganja situacije su koje su često popraćene strahom, tjeskobom, tremom. Socijalna anksioznost najjači je oblik straha ili tjeskobe prisutan tijekom javnih izlaganja.

Tko su mlade osobe koje ne mogu javno nastupati čak ni pred nekoliko prijatelja, koje ne mogu jesti u javnosti, razgovarati s ljudima?

Osobe su to preplavljene strahom u socijalnim situacijama, u društvenoj interakciji tijekom upoznavanja novih ljudi, jedenja i pijenja u javnosti. Ako je osoba u situaciji koja izaziva anksioznost, ona se često počinje crvenjeti, znojiti, drhtati. To su tjelesni simptomi socijalne anksioznosti.

U zadanome se trenutku osobi javljaju i negativne misli, npr. osramotit ću se. Rađa se bojazan da će osobe oko nje primijetiti simptome pa se javlja čak i strah od straha, zbog čega osoba izbjegava navedene situacije.

Pojedinac doživljava visoku razinu tjeskobe i neugode što pak uvelike utječe na njegovo funkcioniranje. Često dolazi do izbjegavanja društvenih situacija u kojima neugoda snižava kvalitetu života. U težim slučajevima dolazi do osamljenosti, preranog prekida školovanja ili rada, teškog pronalaska partnera i prijatelja, što na kraju može rezultirati depresijom, ovisnošću o alkoholu ili drogama.

Jesu li to introverti ili samo osobe koje su u strahu od drugih?

Introvertnost i anksioznost nisu isto, ali se isprepleću. Introvertna osoba preferira miran i stimulirajući život, dok je anksioznost poremećaj koji uzrokuje strah i nelagodu.

Je li uzrok tome strahu manjak samopouzdanja ili strah od neprihvaćanja? Zašto se ljudi boje ljudi?

Pojedinac se boji da će se rezultat njegova ponašanja – nelagoda – primijetiti te da će biti kritiziran i da će mu se netko rugati. Anksioznost uključuje poteškoće u školi, na poslu, u učenju i izlaganju, osoba misli da će pokazati neznanje, da će ispasti glupa, smiješna ili da će se osramotiti. Kod nekih osoba to može uzrokovati sniženi školski, pa i poslovni uspjeh.

Kako im možemo pomoći?

Liječenje socijalne anksioznosti uključuje psihoterapiju, a katkad se, ako je razina simptoma visoka i zabrinjavajuća, primjenjuje i psihofarmakoterapija. U liječenje se uključuju i škole i roditelji. Roditelje se također educira kako ne bi otežavali postupak liječenja. Važno je znati da je anksioznost prirodna emocija koju svi posjedujemo, moramo znati kako je kontrolirati i tolerirati. Kada svladamo anksioznost, razvijamo samopouzdanje uz koje možemo pomoći drugim ljudima/djeci da uđu u naše društvo, da ih uklopimo i pomognemo im pobijediti strah i nelagodu. Svatko je od nas u mogućnosti pomoći nekoj osobi da svlada problem s anksioznošću. Uputimo li nekome lijepu riječ i pohvalu, možda će se osoba osjećati ugodnije, sigurnije i prihvaćenije.

Prethodni članakPrepoznatljive torbice Jasmine Šivalec
Sljedeći članakKoliko košta mentalno zdravlje?

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.