Ulice Zaboka u posljednje su vrijeme preplavile sve popularnije šarene, okrugle torbice. One su djelo su zabočke dizajnerice Jasmine Šivalec, bivše učenice Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Obični zadatak na fakultetu u potpunosti je promijenio i usmjerio njezinu karijeru. Jasmina nam je otkrila kako se s izradom okruglih torbica prvi puta susrela na fakultetu te da joj je izrada prve takve torbice i danas u sjećanju. U intervjuu smo doznali i kakvi su bili njezini početci kao dizajnerice i obrtnice, na koje je sve prepreke naišla te kako je razvila brend jedinstvenih i lako prepoznatljivih torbica.
Jesi li ljubav za šivanjem naslijedila od nekoga u obitelji?
Mama i obje bake šivaju, a i prezime mi je Šivalec. Vjerojatno ima nešto u tome! Još sam u djetinjstvu i tijekom odrastanja oblačila barbike!
Smatraš li da je tvoje obrazovanje u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok utjecalo na tvoj profesionalni život? Je li znanje stečeno u ŠUDIGO-u dobar temelj za razvijanje u tom smjeru?
ŠUDIGO ili bivše Strukovno-umjetničko učilište Zabok imalo je jako veliku ulogu u mom obrazovanju. Naučila sam uistinu jako puno o šivanju, ali i općenite stvari povezane sa strukom. Svi su profesori bili odlični pa mi je fakultet nakon srednje škole zapravo bio jedno jako veliko razočaranje.
Što misliš, u kojem periodu života si najviše naučila o izradi torbica?
O izradi torbica najviše učim baš sada kada iste proizvodim. Jednostavno sam krenula raditi. Uz pomoć interneta, tutorijala, učini sam videa i tekstova shvatiš koji je tebi najlakši način za izradu torbice. Do mojega stvarnog finalnog proizvoda prošlo je oko godinu dana. Toliko je bilo potrebno da usavršim torbu i svaki put kada radim naučim još nešto novo. Svaki se put iznenadim kad pronađem još lakši način.
Jasmina nakon stručnoga osposobljavanja nije mogla naći posao u struci, stoga je odlučila pokrenuti vlastiti. Iako je nabava mašina bila olakšana državnim potporama, mlada poduzetnica u ovome poslu, baš kao i svi drugi, nailazi na određene prepreke.
U kojemu si trenutku odlučila pokrenuti vlastiti posao i zašto?
Vlastiti sam posao pokrenula nakon što sam završila stručno osposobljavanje. Nakon osposobljavanja nisam mogla pronaći posao u struci. Tada sam shvatila da želim raditi sama za sebe i eto, želja mi se ispunila. Godine 2017. otvorila sam domaću radinost. Nakon toga, kada je posao dobro krenuo, odlučila sam zatražiti potporu za samozapošljavanje.
Je li u početku bilo teško? Na koje si prepreke nailazila?
Najviše je bilo financijskih prepreka, to je realno. Kada želiš otvoriti i pokrenuti vlastiti posao, trebaš imati određeni kapital. Ja ga nisam imala pa sam s nabavom materijala i ostalog kretala malo-pomalo, a kupnja šivaćih mašina bila je olakšana državnim potporama.
Trud koji je Jasmina uložila u stvaranje posla urodio je plodom. Ne čudi stoga činjenica da se njezin radni dan danas bitno razlikuje od onoga kad je bila na početcima, a kako je vidno zatrpana obvezama katkad zaboravi uzeti predah.
S obzirom na to da nemaš fiksno radno vrijeme, kako izgleda tvoj radni dan? Uspijevaš li uskladiti privatni i poslovni život?
Svaki je moj pojedini radni dan drugačiji! Sve ovisi o tome koliko imam narudžbi i ostaloga posla. Dan mi je većinom upotpunjen šivanjem i krojenjem, ali i odgovaranjem klijentima na poruke koje mi pristižu u sandučić na Facebooku, Instagramu i ostalim društvenim mrežama. Dogovaram narudžbe, fotografiram, pakiram i šaljem pakete. Imati vlastiti posao i biti sam svoj šef donosi i prednosti i nedostatke. S obzirom na to da mi radno vrijeme nije fiksno, mogu i preskočiti pokoji dan pa mi on nije radni.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Imam jako puno planova za budućnost! Prvo bih željela zaposliti još jednu osobu jer jednostavno primam sve više i više narudžbi koje ne stignem sama odraditi.
Misliš li da se broj handmade brendova povećao? Ako da, otežava li ti to posao?
Smatram da svaki proizvod ima svojega kupca te nisam zabrinuta za svoj posao jer su moje torbice već postale prepoznatljive. Ipak, razmišljam o tome da zaštitim ime i možda neki patent.
Koliko je vremena potrebno uložiti kako bi se ostvario dobar profil na društvenim mrežama? Smatraš li da je to bitno i pomaže li ti u promoviranju proizvoda?
Većinom prodajem preko Facebooka i Instagrama. Danas jednostavno moraš uložiti vrijeme i u društvene mreže. Ipak kad radiš sam, katkad jedva stižeš sve napraviti pa su onda fotografije nekad malo bolje, nekad malo lošije. Nekad se objavljuje svaki dan, nekad ne. Sve ovisi o tome kolika je gužva i koliko posla imam za odraditi.
Kako se osjećaš kad naiđeš na ljude koji nose tvoje torbice?
Jako puno prodajem u Zagorju i veseli me kada na ulici, primjerice u Zaboku, vidim neku od mojih torbica.
Kakve torbice najviše voliš raditi? Postoji li neka koju si posebno zapamtila?
Najviše pamtim šarene torbice. Kada mi netko da oduška što se tiče boja, te mi torbice postaju najdražima i njih najviše pamtim. Naravno, pamtim svaku svoju torbicu koju sam izradila i sve su mi drage, ali te šarene su mi posebno drage.
Kako naručiti jednu od tvojih torbica i koje su cijene osnovnih modela?
Torbice se mogu naručiti preko Facebook profila ili Instagram profila, ali i osobno kod mene u radioni, tako odmah možemo odabrati i dogovoriti boje, dezene, veličinu i, naravno, odrediti cijenu. Cijene su u rasponu od 300 do 500 kuna, ali mogu doseći i više, sve ovisi o željama naručitelja. Svaka vaša želja dodatno se naplaćuje.
Jasmina Šivalec, bivša učenica Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, zasluženo je osigurala mjesto u našoj rubrici Kuća slavnih. Nakon teških početaka i različitih prepreka, ova zabočka dizajnerica i mlada poduzetnica svojom je upornošću uspjela ostvariti svoj cilj i stvoriti nešto svoje – ono što ju danas čini prepoznatljivom. Jasmina uspijeva raditi ono što voli i pritom osigurati vlastitu egzistenciju te je pravi primjer i motivacija mladima koji u životu žele biti originalni.
