General Motors Corporation, poznatiji i kao GM, američki je automobilistički koncern. Osnovan je 1908. godine gdje je odmah na početku stekao vlasništvo nad markama Buick i Oldsmobile. Danas su General Motors najveći svjetski proizvođači motornih vozila. Godine 2019., dogodio se zanimljiv slučaj, gdje su nakon odlaska u mirovinu dvaju članova Upravnog odbora počele vladati žene. Upravni odbor smanjio se s 13 na čak 11 mjesta od čega šest mjesta zauzimaju žene. Automobilska industrija dosad je uvijek bila mjesto za muškarce, a General Motors odlučio je napraviti iskorak. Izvršna direktorica Marry Barra pokazala se jednako oštrom i odlučnom te je najavila zatvaranje čak pet tvornica u SAD-u i Kanadi kako bi sačuvala dio kompanije i osigurala bolju kvalitetu poslovanja, a njezina priča je i meni motivacija da nastavim raditi ono što volim.
Moja ljubav prema automobilima krenula je od djetinjstva. Kao mala, bila sam okružena susjedima koji su veliki zaljubljenici u automobile i motore. Kako su djeca znatiželjna, tako sam bila i ja. Stalno sam hodala kod njih i gledala što se događa u garaži, dodavala ključeve iako pojma nisam imala koji se koristi za koju svrhu. S vremenom sam naučila i onda sam dobila prve motore pa sam se i za to zainteresirala, ali ljubav prema automobilima na kraju je nadjačala ljubav prema motorima.
Trenutak kada sam shvatila da znam mnogo, a opet da moram još toliko toga naučiti je bio kada nam se dogodila nezgoda na autu gdje smo tata i ja izašli pogledati ispod haube što se dogodilo. Ja sam rekla svoje mišljenje i nakon posjeta mehaničaru, shvatila sam da nisam bila u krivu, ali vidjela sam i zbunjujuće poglede na muškim licima dok sam im govorila mišljenje. Unatoč zbunjenim pogledima, smatram da se trebamo posvetiti stvarima koje volimo iako su one možda okarakterizirane kao “muške”. Doživjela sam par puta da muškarci, nakon što se ubacim u temu o autima, znaju ponašati kao da i dalje živimo u ono doba gdje je za žene samo kuhinja. Što se tiče naše „tuning“ scene (koja se bavi nadogradnjom i poboljšanjem izgleda automobila), mislim da tamo ima puno manje žena nego muškaraca, ali ne vlada toliko puno predrasuda. Od pojedinaca sam doživjela blaže vrste omalovažavanja na temelju spola, ali bilo je i onih dobrih osoba koji su mi zapravo pokazali što to znači biti dio zajednice ljudi koje vole automobile. Oni su mi pokazali da trebam raditi onako kako mislim da je najbolje pa premda i pogriješila. Često sam doživjela šokirane poglede od strane prijatelja koji su me već jako dobro poznavali kao i moje znanje o automobilima, ali ne mogu reći da nije tu i tamo bilo situacija gdje su mi znali uputiti i pogled koji je iskazivao njihovo čuđenje. Još uvijek se znam naći u gomili čudnih pogleda i nekoj vrsti neshvaćanja zbog ljubavi prema automobilima, ali ne dam da me to obeshrabri. Također, nerijetko kada se bavim automobilima volim samo sjesti i razmišljati – to mi dođe kao neka vrsta terapije.
Svaka nadogradnja automobila zahtjeva puno živaca, vremena, uspona, padova pa čak i novaca. Mnogo puta želimo odustati od svega toga, ali na kraju onaj osjećaj koji dobijemo kada sjednemo u naš auto iz snova koji je sređen baš onako kako smo sanjali jednog dana dok smo bili mali – taj osjećaj je neopisiv. Ono najbitnije je da nikad ne odustanemo od onoga što volimo. Trebamo raditi ono što volimo i voljeti to što radimo.
