Iako svi potvrđujemo to da žene imaju ista prava kao i muškarci, danas se pojavljuju neke podjele u društvu koje upućuju na suprotno. Jedna od takvih podjela koja odvaja muškarce i žene jest podjela društva na muška i ženska zanimanja koja se podučavaju tijekom srednjoškolskog obrazovanja.
Naime, to je podjela koja se bazira na odnosu društva koji je definiran još u prošlosti. Dakle, sektori poput strojarstva, elektrotehnike ili graditeljstva imat će većinski muške pripadnike jer su to vrlo teški fizički poslovi za koje se u prošlosti smatralo da žene ne mogu raditi. S druge strane imamo sektore kao što su zdravstvo, prehrana i ugostiteljstvo koji su kroz povijest okarakterizirani kao poslovi koje bi žene trebale raditi te danas i imaju brojčano veću zainteresiranost žena.
Također, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske možemo uvidjeti ovu podjelu koja samo potvrđuje činjenicu da poslovi nisu ravnopravno podijeljeni između muškaraca i žena. To se naročito vidi kod zanimanja kao što je strojarstvo koje prema statistici iz 2019./2020. godine polazi malo više od 97,9% mladića od ukupnosti broja svih učenika ovog sektora. Slična je stvar i kod drugih zanimanja. Isto tako, zanimljivo je kako se i u gimnazijama pojavljuju razlike između smjerova. Pa tako, prema službenim podacima zabilježenim 2020./2021. godine možemo isto tako vidjeti značajne promjene u broju mladića i djevojaka kroz različite smjerove. Na primjer, iznenađujuće je kako u općoj gimnaziji čak 68,5% svih učenika čine isključivo djevojke kroz sva četiri razreda srednjoškolskog obrazovanja, dok je kod jezične gimnazije to još izraženije sa čak 72,7% od ukupnog broja prijavljenih učenika. Iako, moramo biti svjesni toga da se s vremenom ti brojevi izjednačuju i da postoji sve više ljudi koji odlučuju upisati srednju školu prema svojoj želji i mogućnostima i to bez straha od toga da im se nameće škola koja je „primjerena“ određenom spolu. Naravno postoji još mnogo preduvjeta koji odlučuju o tome čime se osoba može baviti u budućnosti, ali spol osobe nikako ne bi trebao odlučivati vrstu poslova koju ona ima prilike raditi. Stoga, kako bi položaj muškaraca i žena zaista bio ravnopravan, trebali bi se zaustaviti bilo kakvi stereotipi o tome što bi muškarac ili žena trebali raditi. Također, mladi se trebaju odlučnije izjasniti o tome što bi željeli raditi u budućnosti jer su im dana sva prava i nemaju toliko opterećenja koja bi im stvarala probleme kao što je to bilo u prošlosti. Jedini problem koji se prema istraživanjima pokazao kao presudan jest utjecaj roditelja na odabir određene srednje škole. Naime, do problema dolazi zbog zastarjelog razmišljanja koje je prisutno kod nekih roditelja. Na primjer, ako neka djevojka zaista želi upisati obrtničku školu za smjer automehaničara, velike su mogućnosti da njezini roditelji ne bi bili zadovoljni njezinim odabirom, a to sve zbog tog zastarjelog razmišljanja kako tako prekrasne djevojke ne bi trebale raditi taj „prljav“ posao. Upravo zbog toga mladi odlučuju birati zanimanja koja su im „spolno određena“, a ne ona koja zapravo žele.
Sve u svemu, iz svega ovoga možemo zaključiti kako se položaj žena kroz povijest uistinu promijenio te da će se i dalje mijenjati u ovisnosti o tome kako će društvo utjecati na to. Naravno, u današnje se vrijeme teži toj ravnopravnosti i slobodi koja je ključna za razvoj samog društva. Vjerujem da će mladi s vremenom skupiti dovoljno hrabrosti i samopouzdanja te da neće praviti razlike između muškaraca i žena i poslova koje bi oni trebali raditi. Uostalom, vrijeme će pokazati, a borba za ravnopravnost nastavit će se i dalje.
