Odnos muškaraca i žena u renesansnim slikama može se vidjeti kroz različite teme i motive koji su prikazani na tim slikama. U ranijim renesansnim slikama, koje su se pojavile u 15. stoljeću, često su prikazivani religiozni i mitološki motivi u kojima su muškarci i žene nerijetko bili prikazivani u odvojenim scenama.
Međutim, u kasnijim razdobljima renesanse od 16. stoljeća, počeli su se pojavljivati portreti, alegorijski prikazi i scene iz svakodnevnog života u kojima su muškarci i žene često prikazivani zajedno. Na tim slikama, muškarci su često prikazivani kao dominantni likovi, s većom naglaskom na njihov položaj i moć, dok su žene prikazivane kao podređene i pasivne.
U nekim slikama, poput portreta aristokratskih žena, žene su prikazivane u raskošnoj odjeći i nakitu, što ih je činilo privlačnim i poželjnim. Međutim, i dalje su se suočavale s ograničenjima u društvu i često su bile prikazivane u ulogama majki, žena u kući i pratilja.
Ukratko, odnos muškaraca i žena u renesansnim slikama odražava društvene norme i vrijednosti toga vremena. Muškarci su bili dominantni u društvu, što se odrazilo i na umjetnička djela, dok su žene često bile prikazivane u ulogama podređenih i ograničenih svojim društvenim statusom.
Iz tog razloga, moj cilj je bio reinterpretirati neka renesansna djela u kojima su muškarci i žene u potpunosti ravnopravni. Najdraže djelo koje sam izradio je prikaz muškarca i žene koji se referira na Michelangelovo monumentalno Stvaranje Adama, jedan od biblijskih prikaza na svodu Sikstinske kapele u Rimu. Umjesto Boga, odlučio sam prikazati ženu. Također, htio naglasiti mišićavost muškarca kao i na drugim Michelangelovim radovima, ali i prikazati nježnost žene, no ono što je za mene bitno jest to da su muškarac i žena u ovom prikazu u potpunosti ravnopravni. Kako volim renesansnu umjetnost, volio bih i dalje ilustrirati takve motive jer za mene umjetnost mora imati priču, pouku i poticati pozitivne promjene u društvu.
