Andrija Jagečić: Najvažnija je snaga volje!
Andrija se fitnessom ozbiljnije počeo baviti tijekom srednje škole, no kaže kako je njegov početak bio pun neznanja o pravilnom rasporedu vježbi, ispravnoj prehrani, ali i savršenoj tehnici izvođenja određenih vježbi. Nakon završene srednje komercijalne škole, upisao je Kineziološki fakultet u Zagrebu, no nije dobivao preveliku podršku i za sve financije brinuo je sam.
Tijekom pohađanja Srednje komercijalne škole u Zaboku, moj budžet je bio ograničen na ono najosnovnije. Ispravnu prehranu i dodatke prehrani mogao sam tada zaboraviti. U tome sam bio posve sam, bez neke pretjerane podrške. Iskreno, nisam je ni trebao. Znao sam što želim, imao sam određeni cilj. Doduše, moja vizija još tada nije bila najbistrija, ali ono nešto u meni jasno mi je govorilo čime bih se trebao baviti. Nakon srednje škole upisao sam Kineziološki fakultet. Želio sam biti profesor tjelesnog odgoja u srednjoj školi. Bez problema sam prošao prijemni, dobio stipendiju i dom u Zagrebu.
Sve je išlo po planu, ali ne zadugo
Krajem prve godine studija Andrija se prijavio na natjecanje iz hrvanja, na kojem je pobijedio, no kaže kako je pobjedu platio ozljedom ramena. U posljednjoj borbi iščašio je desno rame. Bez obzira na to, uspio je svladati protivnika, no tada nije ni slutio da bi upravo ta ozljeda mogla biti kraj njegova studiranja. Na magnetskoj rezonanci ispostavilo se da mu je rame u vrlo lošem stanju te da se ne može nastaviti ozbiljnije baviti sportom. Jedino što je mogao učiniti jest podvrgnuti se operaciji. Mislio je kako će operirati rame i vratiti se dalje na studij, no tijekom oporavka, koji je kaže prošao iznimno brzo, u njegovoj glavi počele su se javljati neke druge ideje. Ideje koje možda ne bi ni bile ostvarive da se vratio studentskom životu u Zagrebu. Jedna od želja bila mu je da otvori vlastitu teretanu i da se usavrši u tom području i nekim drugim disciplinama. No, ne bilo kakvim disciplinama. Andrija je na umu imao nekoliko vrhunskih, ali i opasnih aktivnosti poput parkoura, streetworkouta, gimnastike, a alpinizam mu tada još nije bio na pameti.
Sam sebi zatvorio je vrata fakulteta, no ne žali za time
Kaže kako je tada bilo jasno koji je njegov cilj, ali da nikada nije žalio za odlukom koju je donio, a to je odustajanje od fakulteta. Njegova vizija i želja bile su prejake. Nikada nije podcjenjivao bilo kakvo daljnje školovanje, no u njegovoj priči za studiranje više nije bilo mjesta.
Mislio sam si – uzalud vrijeme, trošenje novca na studiranje, ako to više nije ta strast i volja za Kineziološkim fakultetom, a bez volje ništa nije moguće.
Agilnost, brzina, snaga i fleksibilnost neke su od sposobnosti koje je stekao u teretani, no želio ih je još negdje iskoristiti, negdje gdje ima više adrenalina. Alpinizmom se počeo baviti prije 3 godine, a uz to je 12 godina nakon prekida studija izvanredno završio tečaj za kondicijskog trenera.
Motivacija, snaga i volja
Andrija smatra da je za uspjeh u životu bitno da čovjek ima neslomljivu volju, viziju i zdrav razum. Kaže kako je cilj ono što ljude pokreće, naravno, ako su ciljevi realni. Napominje kako je i talent jedan od bitnijih faktora na putu do ostvarenja određenih ciljeva, a važan je i osobni stav pojedinca: – Nažalost, sve više ljudi postavlja si materijalne ciljeve, ali na duge staze u tome nema one istinske prave sreće.
Kaže kako su danas prave vrijednosti potpuno izokrenute, zato ljudi ostanu bez unutarnjeg mira, a unutarnji mir i zdravlje nemaju cijenu.
Često oni koji si postave materijalno za prioritet, sami stradaju. Ljudi često izgube volju i motivaciju u ostvarivanju vlastitih ciljeva: – Volja je ta koja je najbitnije, jer nas ona vuče naprijed. – kaže naš sugovornik. Andrija smatra da najveći motiv svakog pojedinca mora biti njegovo fizičko i psihičko zdravlje. S 13 godina imao je tešku operaciju glave, njegovo fizičko i psihičko stanje bilo je u rasulu. Oporavak je bio težak i izgubio je volju za bilo čim. Kada se sjeti tih teških dana, jednostavno ne želi propustiti novu priliku da ostvari ono što želi, koliko god taj put bio trnovit. Svaki njegov manji cilj koji si je zadao bio je put k onom većem. Naravno da je i kod njega bilo dana kada nije imao snage i motivacije, no tada se sjetio dana kada je bio zatvoren u bolnicama i razmišljao o ljudima koji tamo nisu imali nikakvog izbora. Povratio je zdravlje i razum. Volja mu je davala snagu, a njemu je bila potrebna samo iskra.
Važnost tjelovježbe
Mnoga istraživanja dokazala su da redovito rekreativno vježbanje pozitivno djeluje na zdravlje i suzbija nastanak bolesti. Ljudi koji ne pridaju važnost redovitom vježbanju, susreću se s mnogim problemima kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, visoki krvni tlak, pretilost, problemi u zglobovima i kralježnici. Rekreacija se može održavati na mnogo načina, ali je najbitnije da se provodi redovito. Andrija kaže da je tjelesni odgoj u školi jako bitan, ali da mu se ne posvećuje dovoljno pažnje. Posebnu pažnju treba posvetiti tjelesnom i psihičkom, odnosno mentalnom zdravlju učenika. Neki svoje zdravlje uzimaju zdravo za gotovo, no kada dođe do zdravstvenih problema, može biti i prekasno za liječenje. Današnji moderni život dolazi s mnogo stresa, pritisaka i problema.
Redovitim vježbanjem taj stres se smanjuje. Mislim da bi trebalo poraditi na kvaliteti obrazovanja i tjelesnog odgoja djece. Isto tako treba posvetiti pažnju poboljšanju prehrane u školama. Prehrana je jako važan faktor u svemu tome. Osobno nikada nisam volio preveliku zonu komfora jer iz te zone ne proizlazi ništa dobro.
Zanemarivanjem tjelesnog odgoja javljaju se poteškoće. Povećava se mast u tijelu te nastupa debljanje. Takvo stanje može loše utjecati na zglobove i na krvožilni sustav. Redovna tjelovježba suzbija takve probleme. Preporuča se baviti se nekom tjelesnom aktivnosti barem tri sata tjedno jer će zasigurno pozitivno utjecati na zdravlje cijelog tijela, kako fizički tako i psihički.
Daleki Island i Grenland
Prije nekoliko godina Andrija je otišao na Island i Grenland. Tada mu ambicije nisu bile toliko velike. Nije imao iskustva u alpinizmu, no odlučio je okušati se u toj aktivnosti. Sve što je imao sa sobom bila je volja, vizija i njegova tadašnja forma. Najveći su mu izazov bili Mont Blanc i Matterhorn, ali težim putom. Postoje geopolitičke rasprave je li vrh Elbrus najviši vrh Kavkaza, je li teritorijalno u Europi ili Aziji, pa neki smatraju da je on najviši vrh Europe, no alpinisti ipak titulu „kralja Europe“ pripisuju Mont Blancu. U svega tri godine odradio je preko 25 uspona. Redom su padali veliki divovi – Hvannadalshnúkur, Grossvenediger Grossglockner, Castor, Ortler, Lyskamm, Gran Paradiso, Mont Blanc, Dachstein, Elbrus, Matterhorn. Uz sve to, Andrija je osvojio i vrh Afrike, gdje je jednim dijelom trčao sam do zadnjeg kampa. Kaže kako je neke od njemu bitnih uspona izveo težim putom. U lijepom sjećanju ostale su mu i one mnogo niže planine u Sloveniji, Austriji, Švicarskoj i ostatku Europe. Sljedeći kontinent koji dolazi na red jest Amerika.
Strah od visina i anegdota iz Francuske
Andrija nije osjetio nikakav strah, u protivnom se ne bi mogao baviti alpinizmom na tako visokoj razini. Kod njega se više pojavljuje uzbuđenje nego strah. Strah bi blokirao sve vještine koje posjeduje. Spominje kako ovdje panici također nema mjesta jer time ugrožava i ostale penjače koji se nekad penju s njim. Imao je nekoliko manjih ozljeda i nekoliko strašnih trenutaka, no nikada se nije bojao za svoj život. Tijekom penjanja Andrija radi na svojim slabim stranama i često razmišlja o svemu i svačemu jer tada ima puno vremena. Voli imati situaciju pod kontrolom, ali kada se penje ne može kontrolirati gotovo ništa, kao što su vrijeme i okolnosti. Smatra da ga je to učinilo jačom osobom.
Ima mnogo situacija koje su se dogodile prilikom uspona, ali većina njih je ostala u lijepom sjećanju. Smiješnih situacija nije bilo toliko jer je u njegovoj glavi postojao samo jedan cilj, a to je vrh. Prisjetio se jedne situacije iz Francuske, kada je na red došao Mont Blanc.
Prilikom dolaska na vrh čestitali smo si i međusobno se slikali. Obuzela nas je totalna euforija zbog uspjeha. Nakon što smo se odlučili spustiti, kolega je htio okinuti još jednu, posljednju sliku s vrha za kraj. Skinuo je rukavicu, što se nikad ne bi smjelo raditi, koju mu je vjetar otpuhao u sekundi niz provaliju. Vjetar je bio toliko jak i neumoljiv, da smo svi morali leći u snijeg. Taj nalet vjetra trajao je oko 5 minuta. Jedva je sačuvao prste. Toliko su mu se smrzli da nije mogao micati njima. Na kraju, uspjeli smo stići do doma bez prevelikih problema. Proslavili smo to uz pivo i zezanciju.
Fizička aktivnost i mentalno zdravlje
Fizička aktivnost ima mnoge pozitivne učinke na čovjekovo zdravlje – umanjuje anksioznost, stres te podiže raspoloženje i samopouzdanje, poboljšava pamćenje, pridonosi kvalitetnijem snu. Mentalne sposobni održavaju se na višoj razini. Preveliki stres vodi u depresiju iz koje se neki jako teško izvuku. U prijašnjem razgovoru navedene su neke blagodati koje nosi sama tjelovježba i sve to bi trebalo služiti poboljšanju života, a ne njegovu ugrožavanju. Naime, sve više mladih danas pribjegava raznoraznim zabranjenim dodatnim sredstvima, koja mogu uništiti zdravlje, s ciljem da dođu do nekih rezultata. Nisu ni svjesni da će to kasnije platiti, u nekom periodu života i to s najvećom mogućom cijenom, a to je zdravlje. Andrija kaže da ništa ne dolazi preko noći. Za bilo kakav uspjeh (u školi, na poslu, u sportu) potrebno je određeno uloženo vrijeme, trud i energija. Strpljivost je bitna karakteristika u svemu tome. Najvažnija je snaga volje!
