U današnjem svijetu pojam depresije poprilično je poznat, no unatoč tome mnogi je pogrešno povezuju s osjećajem tuge i ne shvaćaju stvarnu ozbiljnost ovog poremećaja. Neki su skloni samodijagnosticiranju, a drugi osuđivanju, stoga je bitno istaknuti kakva je stvarnost života s depresijom. Promišljajući o borbi s depresijom, volim čitati pismo meni drage osobe u kojem ona navodi najčešća pitanja ili predrasude koje su usmjerene prema osobama s depresijom. Također, iznimno mi je zanimljiv ovakav oblik pisanja jer ta osoba ujedno i daje odgovore na sva pitanja. U vrijeme kada su nam informacije nadohvat ruke, prisutno je mnogo dezinformacija i predrasuda pa se nadam kako će ovo pismo barem jednim dijelom promijeniti pogled na depresivne osobe.
Jesi li tužna?
Ne, depresija nije tuga. Tuga je emocija kao i sreća, strah, mržnja, ljutnja. Emocija kao ljubav. Depresija nije emocija.O čemu govoriš kad govoriš o depresiji?
Depresija je kemijska neravnoteža u mozgu. Znaš, kao kad dijabetičaru nedostaje inzulina, tako depresivnoj osobi nedostaje serotonina i dopamina.Popij si onu svoju tableticu za sreću i bit ćeš dobro.
Ne postoji čarobni lijek za sreću. Uostalom, ovdje ne govorimo o sreći.Govorimo li o tuzi?
Ne. Depresija nije tuga. Suprotna od depresije je vitalnost. Ne sreća.Samo izađi iz kuće i prošetaj šumom.
Kažeš li to i onome u kolicima? Da ustane iz kolica i prošeta?Ne, jer on to ne može.
A zašto onda misliš da ja mogu?Ti imaš zdrave noge. Ti si samo lijena.
Depresija nije lijenost. Nije ni tuga (emocija) ni žalost (reakcija na neki događaj). Depresija je sporiji način bivanja mrtvim. I taj način bivanja mrtvim može dovesti do prave smrti. Ona je vodeći uzrok invaliditeta u svijetu i ljudi od nje svakodnevno umiru.Ti samo previše razmišljaš, analiziraš. Ne živiš u neimaštini, nisi ni gladna ni bez svog doma
Depresija ne prepoznaje bogatog od siromašnog čovjeka. Jednako pogađa sve. Razlika je jedino u tome što siromašan ima manje mogućnosti za liječenje.Znači postoji lijek?
Postoje lijekovi, postoje određene psihoterapije. Ni jedno nije samo po sebi dovoljno. Postoje mnoga alternativna liječenja. Najteže je pronaći terapiju koja djeluje. A tada treba shvatiti da ti je terapija potrebna čitav život.Depresija je bolest modernog doba. Primitivni narodi ne boluju od mentalnih poremećaja.
Primitivni narodi ne boluju. Primitivni narodi ne poznaju stigmu. Ljude s mentalnim poremećajima doživljavaju kao vračeve ili čarobnjake… kao ljude koji su u skladu s prirodom i poznaju svijet duhova. Žive u svojim zajednicama prihvaćeni, a ne odbačeni i zatvoreni u institucije.Lijekovi su izmišljotina. To ništa nije prirodno.
Bilo bi prirodno da ti ispadnu zubi? Ne primjećujem da se ljudi bune protiv četkice i paste za zube.Nije li depresija dio tvoje osobnosti? Možda iskustvo koje trebaš doživjeti?
Raspoloženje je prilagodljivo. Moći doživjeti užitak, tugu, strast… Ta iskustva su neizmjerno vrijedna. Ali što kad se nešto u tom iskustvu pokvari? Kad umjesto svih tih emocija osjećaš samo ništavnost? Da, depresija je i dio moje osobnosti, zapisana u mom genetskom kodu. Depresija je puno više nego što mislimo da znamo.Ti previše pozornosti daješ depresiji. Ne mogu te razumjeti.
Naravno da me ne razumiješ. To je jednostavno situacija u kojoj ja imam, a ti nemaš depresiju. Dajući vrijednost svojoj depresiji, ne sprječavam njezino ponavljanje, ali mogu tu mogućnost, pa čak i ponavljanje, učiniti podnošljivim. Ne radi se o tome da joj nađem neko veliko značenje i odlučim da depresija ima smisla. Radi se o traganju za smislom i svijesti da će, kad se opet pojavi, biti pakleno al` ću ipak nešto naučiti iz nje. Do sad sam naučila da emocija može biti stvarnija od činjenica. Otkrila sam da mi je to iskustvo omogućilo da pozitivne emocije doživljavam intenzivnije. Zavoljela sam svoju depresiju jer me natjerala da nađem radost i držim je se. Volim je jer svakog dana odlučim da se usprkos trenutnom osjećaju, držim onog za što je vrijedno živjeti.Ti si, jednostavno, luda.
Nabacila sam tada svoj najljepši osmjeh. Moje usne se uvijek smiju. Moje riječi daju utjehu. Moj zagrljaj daje toplinu. U očima je žig onoga koji je upoznao pakao. Nikad taj put za sebe ne bih odabrala. Nikada ga nikome ne bih poželjela. O tome govorim kad govorim o Depresiji.
