U današnjem vrlo složenom društvu adolescenti se susreći s mnogobrojnim izazovima na putu prema ostvarenju vlastitih životnih ciljeva. Navedene izazove i prepreke svatko od nas doživljava na sebi svojstven način, a u skladu s tim viđenjem reagiramo prema društvu i svijetu oko sebe. Hoće li mlada osoba znati pravilno reagirati na izazove i stres koji se javljaju u njezinu životu te očuvati vlastito zdravlje ovisi o mnogobrojnim kriterijima.
Za početak nam je važno objasniti što se točno misli pod pojmom zdravlje i mentalno zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zdravlje definira kao stanje potpunog tjelesnog, mentalnog (psihičkog) i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili slabosti. Mentalno se zdravlje određuje kao stanje dobrobiti u kojemu pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, može se nositi s uobičajenim životnim stresorima, može produktivno i plodonosno raditi te doprinositi svojoj zajednici. Nažalost, suvremeno društvo tek u naznakama prepoznaje važnost mentalnog zdravlja te ga često promatra izvan koncepta općeg zdravlja. Takvo je viđenje mentalnog zdravlja pogrešno te dovodi do razvoja stereotipa i predrasuda što u konačnici dovodi do još većih izazova u životu adolescenata. Vrijedi zapamtiti:
Mentalno je zdravlje dio općeg zdravlja svake osobe i kao takvo sastavni element brige o samome sebi!
Adolescencija je burno razdoblje odrastanja i sazrijevanja u kojem mladi još uvijek uče kako se koristiti svojim sposobnostima i vještinama da bi uspješno rješavali kratkotrajne ili dugotrajne životne izazove. Neki se adolescenti znaju kvalitetno nositi sa svakodnevnim stresnim situacijama i iz njih izvući vrijedna iskustva za buduće situacije. No, mnogi adolescenti stresne situacije doživljavaju emocionalno burno i snažno, možda svoje izazove ne rješavaju ili ih rješavaju sami i tajno. Normalno je i zdravo ponekad se u životu susresti s određenim izazovima i stresom. Takve nas situacije osnažuju i jačaju, ali mogu ostaviti i velike posljedice. No, nećemo reći da osoba, koja se trenutno osjeća depresivno, anksiozno, razdražljivo, zabrinuto ili zaokupljeno prošlim događajima, ima mentalni poremećaj/mentalnu bolest. U takvim situacijama riječ je o problemima mentalnog zdravlja s kojima se svaka osoba barem jednom u životu susrela. Kada govorimo o problemu mentalnog zdravlja, mislimo na smetnje ili simptome koji nisu toliko izraženi ili po život opasni. Adolescenti s problemima mentalnog zdravlja mlade su osobe koje su puno ranjivije, izloženije preprekama u društvu, imaju lošiji školski uspjeh, manje sudjeluju na nastavi i problematičnije vršnjačke odnose. Primjerice, za osobu koju boli zub, glava ili koljeno ne kažemo da je bolesna, već da ima određeni zdravstveni problem. Na isti način osoba koja se trenutno nosi s depresivnosti, anksioznosti ili osobnim gubitkom nije mentalno bolesna, već ima određeni problem mentalnog zdravlja. No, ako se ne reagira na vrijeme i ne pruži stručna pomoć i podrška, problemi mentalnog zdravlja mogu se razviti u dugotrajnije probleme i u konačnici dovesti do razvoja mentalnog poremećaja, odnosno mentalne bolesti.
Mentalno zdravlje ≠ mentalna bolest
Kao stručne suradnice pedagoginje u srednjoškolskoj ustanovi fokusiramo se i svojim radom obuhvaćamo nekoliko čimbenika vezanih uz probleme mentalnog zdravlja adolescenata. Ključno nam je da razvijamo i jačamo zaštitne čimbenike mentalnog zdravlja djece i mladih te uz to radimo na destigmatizaciji mentalnog zdravlja.
Pritom stvaramo pozitivnu školsku klimu koja njeguje pripadanje i povezanost, ističemo jasna pravila ponašanja i posljedice neprimjerenih oblika izražavanja, vodimo politiku otvorenih vrata gdje učenici mogu govoriti o svojim izazovima i poteškoćama, aktivno uključujemo učenike i roditelje u rad škole, kontinuirano pratimo napredak učenika, motiviramo, ohrabrujemo i osnažujemo učenike, provodimo radionice i projekte na temu očuvanja mentalnog zdravlja mladih, potičemo učenike na aktivno i kvalitetno provođenje slobodnog vremena, reagiramo na školski neuspjeh ili poteškoće u učenju.
Ipak, najvažnije nam je njegovanje otvorene i podržavajuće komunikacije s učenicima. U takvoj komunikaciji služimo se asertivnim porukama, postavljanjem otvorenih pitanja, aktivnim slušanjem, tišinom, afirmacijama, pozitivnošću i razumijevanjem onoga što se događa, a ne procjenjivanjem. Ovdje, kao način promicanja mentalnog zdravlja djece, valja spomenuti program PoMoZi Da koji se provodi u sklopu projekta Živjeti zdravo, a namijenjen je odgojno-obrazovnim radnicima koji stečena znanja i vještine mogu koristiti u radu s djecom.
Stručni suradnici u školama nisu liječnici!
Kao stručne suradnice u školi, prilikom prepoznavanja određenih kritičnih čimbenika koji bi mogli dovesti do rizika razvoja mentalnih poremećaja, učenike i njihove roditelje savjetujemo da potraže pomoć kod stručnjaka za mentalno zdravlje (klinički psiholog, psihoterapeut, adolescentski psihijatar, liječnik školske medicine, pedijatar, liječnik obiteljske medicine) te ih upoznajemo s mnogobrojnim ustanovama za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih koje mogu posjetiti kako bi dobili odgovarajuću stručnu pomoć (Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Zagreb, KBC Zagreb – Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju, dnevne bolnice, psihološka savjetovanja i dr.).
Mentalno zdravlje temeljno je ljudsko pravo (WHO, 1946.) i kao takvo odgovornost je cijelog društva – zajednice, škole, obitelji, raznih institucija i odgovornih osoba. Zato je iznimno važno govoriti o mentalnom zdravlju, razvijati svijest ljudi o njegovoj važnosti i, u konačnici, činiti nešto po pitanju vlastitog mentalnog zdravlja!
