Botoks, fileri i migrena

Možda to ne priznaje svatko, ali nitko nije uistinu do kraja zadovoljan svojim izgledom. Osim Ave Karabatić, kojoj smo postavili nekoliko pitanja vezanih uz tretmane filerima, danas popularno zvanih njega.

0
224
pregleda

Napisala: Ana Miklaužić, 2. MT, snimila: Patricija Kranjčić, 3. MT

Koliko samo puta u danu pogledamo u svoj odraz i pomislimo – Ajme, kako mi ovdje noge izgledaju debelo – ili – Isuse, zar ovako hodam uokolo cijeli dan? – Upravo tim rečenicama počinje ovisnost o (našem) izgledu. Možda to ne priznaje svatko, ali nitko nije uistinu do kraja zadovoljan svojim izgledom. Naravno, uvijek postoje iznimke koje potvrđuju pravilo. Nezadovoljstvo ne treba nužno biti povezano isključivo s izgledom našeg tijela, ono se može odnositi na izgled i oblik našeg lica i tako dalje… U modernom smo dobu i zapravo smo svakodnevno i na različite načine okruženi tehnologijom. Društvene su mreže prepune selfija. Prije nego se fotografiramo uvijek moramo “malo popraviti šminku” ili “popraviti frizuru” jer nismo uistinu zadovoljni svojim izgledom.

U današnje vrijeme, postoje razne institucije i ljudi koji nam mogu pomoći u mijenjanju našega izgleda. Oni profitiraju nametanjem ideja koje poručuju kako sami po sebi nismo dovoljno lijepi. Ipak, to ne mora nužno biti slučaj te nam ti isti ljudi mogu pomoći u vraćanju našega samopouzdanja. Sve ovisi o tome koliko je situacija ozbiljna.

Ozbiljno nezadovoljstvo vlastitim izgledom prate i bolesti o kojima će biti riječi u nastavku.

Anoreksija i bulimija

Ljudi često ne razlikuju ove dvije bolesti, tj. poremećaja. Između bulimije i anoreksije postoje uočljive sličnosti, no i vidljive razlike. Anoreksija je težak gubitak apetita uzrokovan emocionalnim razlozima. Anorexia nervosa poremećaj je u prehrani u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Ona ne nastaje zbog gubitka apetita, već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je ugrožen život pojedinca. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je problem uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma.

Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita, već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je ugrožen život pojedinca

Budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, unos hrane postupno se svodi na najmanju moguću mjeru, čime se gubi od 15 do 60 posto normalne tjelesne težine, sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom, iako je istina suprotna. Paradoks je da od priprave i konzumiranja hrane osoba pravi obred.

Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često streme savršenstvu, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi. Anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.

Na neki se način mogu poistovjetiti s njima jer sam i sama u jednom periodu života bila preopterećena svojim izgledom i nije me sram to priznati. U mojem je slučaju situacija postala toliko ozbiljna da nisam mogla ni vidjeti svoj odraz te sam stalno izbjegavala ogledala i bilo kakve predmete u kojima mogu vidjeti sebe. Postepeno, ali ustrajno pobijedila sam tu lošu naviku, iako je se još nisam do kraja riješila. Još uvijek katkad ne mogu vidjeti svoj odraz i možda sam previše gruba prema sebi, ali i dalje se uhvatim u nekim psihičkim borbama između sebe i svog uma i pogleda na sebe i svoj izgled. Nasreću, oko mene su ljudi koji mi pomažu da prebrodim ovakve situacije. Svaka osoba koja se bori s ovakvim mislima može ih nadići upornim i ustrajnim radom na sebi.

Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju, bulimičari se prejedaju, a zatim ”čiste” povraćanjem koje su sami izazvali.

Uz anoreksiju se veže i bulimija. Bulimija je poremećaj prehrane psihološkog podrijetla, a može imati strašne tjelesne posljedice. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju, bulimičari se prejedaju, a zatim ”čiste” povraćanjem koje su sami izazvali. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje, laksative i diuretike da bi smanjili težinu. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini te privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja. Bulimija, poput anoreksije, pogađa uglavnom mlade žene. Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije javljaju prvi put je 18 godina, no ne mora nužno značiti da se javlja isključivo u toj dobi.

Ovaj poremećaj prehrane može se javiti i u ranijoj dobi, npr. kod osoba koje su tek navršile 15 ili 16 godina. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (puno puta na dan). Čestim povraćanjem troše se voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca, grčenje mišića pa čak i oduzetost. U težim slučajevima neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Još je jedna opasnost samoubilačka depresija. Sve više mladih djevojaka pati od bulimije.

Na ovome poremećaju zarađuje industrija koja se bavi proizvodnjom tableta za mršavljenje. Ova industrija zarađuje na nesigurnim i bulimičnim osobama. Tablete za mršavljenje tako su postale hit današnjice. Riječ je o milijardama dolara. Mršavljenje je industrija koja godišnje zarađuje 30 i više milijardi dolara. S takvim ulogom u igri, marketinški stručnjaci reći će vam bilo što pa tako i najveće laži, samo kako bi vam prodali svoj proizvod. Jedan od dobrih oblika prevencije navedenog poremećaja je izgradnja zdravih prehrambenih navika od najranije dobi uz stvaranje zdrave i ispravne slike o sebi i poticanje zdravih odnosa u obitelji uz otvorenu komunikaciju.

Botoks, fileri i migrena

Iako je najpoznatiji kao tretman za ”peglanje” bora, botoks se na različite načine primjenjuje u medicinskim zahvatima. Učinak botoksa nije trajan; nestaje otprilike nakon šest mjeseci. Kad se botoks ubrizga u određeni mišić, ondje i ostaje, ne ulazi u krvotok, ne se širi tijelom. Možda će ova činjenica nekima zvučati nevjerojatno zato što još nisu čuli za to, no botoks je dokazan kao sredstvo koje je učinkovito u borbi protiv migrena i bruksizma pa u nekim bolnicama u Engleskoj preko zdravstvenog osiguranja možete dobiti tretman botoksom za migrenu.

Kad se botoks ubrizga u određeni mišić, ondje i ostaje, ne ulazi u krvotok, ne se širi tijelom.

Ubrizgavanje ovog sastojka u glabelu (donji dio čela između obrva, na kojemu se iz estetskih razloga botoksom uklanjaju ”mršteće” bore) u svijetu je priznat tretman protiv glavobolje i migrene, (koji i kod nas postaje sve popularniji). Vrlo je brz (otprilike pet uboda) i gotovo bezbolan (nije potrebna lokalna anestezija) jer se botoks ubrizgava kroz vrlo tanku iglicu. Tretman treba provoditi dva do tri puta godišnje. Botoks također može biti i rješenje za prekomjerno znojenje, ali i za bruksizam, prekomjerno i forsirano stiskanje zubi u snu.

Ava Karabatić i opsjednutost izgledom

Svima dobro poznata Ava Karabatić progovorila je o svojim navikama i brizi o sebi i svom izgledu. Poznata starleta koju svi znamo kao uvijek dotjeranu ženu, priznala je kako nije posve ovisna o šminci i sličnim preparatima. Ava podržava sve oblike brige o sebi, uključujući botoks i filere. – Botoks je dobar kod žena starije dobi koje drže do sebe, iako ne mora biti nužno namijenjen samo starijim ženama. – ispričala nam je.

Poznata starleta rekla je kako je dala ukloniti podočnjake i usput malo popunila jagodice. Inače je posve zadovoljna svojim izgledom.

Zbog stalnog izlaganja kamerama i snimanju napravila je neke korekcije na licu. Poznata starleta rekla je kako je dala ukloniti podočnjake i usput malo popunila jagodice. Inače je posve zadovoljna svojim izgledom, napominje kako je zahvate napravila samo da bi što bolje izgledala u emisijama. U razgovoru s njom otkrila sam da ona zapravo i nije napravila mnogo zahvata na svojem tijelu. Potvrdila je još jednom da je zadovoljna svojim izgledom i da je na sebi korigirala samo grudi i usne. O ženama koje su “ovisne o svom izgledu” mišljenja je da to nije opsesija, već samo briga o sebi što ona u potpunosti podržava. Iako je Ava svima poznata kao uvijek našminkana ljepotica, u intervjuu je izjavila: – Iako sam ja nešto malo radila na sebi, poput npr. filanja usnica, i dalje svoj život mogu zamisliti bez botoksa, filera. – Iz ovog intervjua zaključujemo da, usprkos tome što se Ava čini pomalo ovisnom o izgledu i filerima, ipak to nije i može svoj život zamisliti i bez svega prethodno navedenog.

Svi se na kraju možemo složiti da živimo u modernom vremenu gdje se, nažalost, prije svega gleda kako osoba izgleda. Smatram da bi se ljudi trebali usredotočiti na to kakva je osoba iznutra jer je to ono što je istinski važno. Zbog odnosa i vrijednosti koje njeguje društvo današnjice jako puno mladih se fokusira samo na svoj izgled. Naravno, dobro je držati do sebe, ali kao i u svemu drugom – treba biti umjeren jer u suprotnom situacija postaje sve gora i može rezultirati lošim, katkad čak i smrtnim posljedicama.

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.