Napisala: Ema Mihaliček, 2. MT, ilustracija: Antonio Kušić, 4. D
Da je pušenje štetno znaju već i ptice na granama jer se djeci od najranije dobi usađuje ta ideja s ciljem da, kad dođu u kritične godine, ne pokleknu pod pritiskom društva i ne izlože se opasnostima koje ova ovisnost nosi. Pušenje je jedan od vodećih uzroka preventabilnih smrti u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija pušenju pripisuje šest milijuna smrti godišnje. Nažalost, prema svim statistikama, očekuje se da će se do 2030. taj broj povećati na više od osam milijuna smrti na godišnjoj razini. Odlučila sam provesti anketu na 500 ispitanika o čijim ću rezultatima pisati niže u ovom članku. Rezultati ankete poražavajući su, ali nažalost, očekivani.
Edukacije kao dobra ideja za prevenciju
Prevencija pušenja nije nimalo lak zadatak, to priznaje Svjetska zdravstvena organizacija koja nije zadovoljna postignutim rezultatima.
Informiranje o pušenju vrlo je važno u ranim godinama kada se životni stavovi i ideali tek formiraju, ali je također važno i u adolescentskim godinama, kada je mlade potrebno usmjeriti. Osim mladih, važno je educirati i njihove roditelje kako bi znali razgovarati sa svojom djecom, a da ne postignu suprotnu reakciju koja je, ako se djetetu pristupi s osuđivanjem i prijetnjama, suprotna od one željene i dosta česta. Prevencija pušenja nije nimalo lak zadatak, to priznaje Svjetska zdravstvena organizacija koja nije zadovoljna postignutim rezultatima. Osim u sklopu nastave, učenici o spomenutoj ovisnosti uče i na dodatnim predavanjima koja se odvijaju barem jednom tijekom nastavne godine. Učinkovitost prevencije postiže se raznim radionicama, ali i marketingom na društvenim mrežama, koji je nažalost u manjem obujmu od negativnog utjecaja i populariziranja pušenja među mladima na internetu.
Loši, ali nažalost očekivani rezultati ankete
Kako bih sebi, a i ostalima potvrdila činjenice na koje sam naišla istražujući ovu temu, odlučila sam sama napraviti anketu i provesti je među svima koji ju imaju želju ispuniti. Nisam se željela ograničavati dobnim granicama jer sam htjela saznati kakva je slika općenito. Anketu je ispunilo 500 ljudi s područja Zaboka i okolice, bila je anonimna i provedena je preko interneta. Trajanje ankete bilo je otprilike 24 sata. Začudila sam se dosta velikom odazivu u kratkom periodu.
Prva, ali nekima ne i posljednja
Što bi dijete mlađe od deset godina moglo natjerati da uzme cigaretu? Iako su odgovori za pretpostaviti, odlučila sam ih provjeriti.
Od 500 gore spomenutih ispitanika više od polovice prvu je cigaretu zapalilo u razdoblju između 14 i 17 godina. Tom podatku se ne treba čuditi upravo iz razloga što sva istraživanja koja možete pronaći na internetu to potvrđuju. Ono što me iznenadilo više jest činjenica kako je u našoj maloj sredini gotovo osam posto ljudi nad kojima je provedena anketa prvu cigaretu zapalilo s manje od deset godina. Pitanje je zašto? Što bi dijete mlađe od deset godina moglo natjerati da uzme cigaretu? Iako su odgovori za pretpostaviti, odlučila sam ih provjeriti. Razlozi koje najčešće čujemo su pusta znatiželja, društvo, želja za popularnošću, pokazivanje, osjećaj zrelosti. Mnogo djece ne zapali prvu cigaretu samoinicijativno, već su nagovarani od strane društva. Postoje oni koji se tome ne odupiru, oni koji se pokušaju oduprijeti i oni koji u tome uspiju. Sljedeće pitanje koje si postavljamo je otkud maloljetnicima cigarete, a u Hrvatskoj vrijedi zakon o zabrani prodaje duhanskih proizvoda djeci mlađoj od 18 godina. Jedno od pitanja u anketi glasilo je: Koliko je lako maloljetnicima u Hrvatskoj kupiti cigarete? Odgovor je, nažalost, očigledan. Čak 268 ljudi, odnosno 53,6 posto reklo je užasno lako, dok tek deset ljudi, njih dva posto, očito živi u zabludi te smatra da je nemoguće kupiti cigarete prije osamnaeste godine života.
Cigareta za cigaretom, problem za problemom
Osim zdravstvenih problema za koje smo svi čuli barem jednom, postoje i oni psihički o kojima se ne govori toliko često jer se očito smatraju manje bitnima od onih fizičkih. Malo ljudi zna kako neki roditelji reagiraju kada saznaju da njihovo dijete puši, pogotovo u ranijim godinama. Mnogo se djece susreće s nasiljem i kaznom kao odgojnom metodom kojom njihovi roditelji pokušavaju stati na kraj pušenju. Najčešće takve metode postižu kontraefekt i uzrokuju još više problema. Djeci bi trebalo objasniti zašto, a pri tome ne mislim na suhoparne činjenice koje znaju već i ptice na grani, već kako da se odupru društvu i argumentirano im objasne zašto to ne žele raditi. Mlade treba učiti da ne posustajanju pod nagovaranjem i pritiskom. Smatram da je najveći problem u tome što nisu samouvjereni i imaju potrebu za dokazivanjem te zbog toga posežu za takvim besmislenim metodama poput pušenja, opijanja i slično.
Skupa aktivnost
Otkud mladima novac za kupnju cigareta na tjednoj ili pak na dnevnoj bazi?
Cigarete su od prije desetak godina do danas nekima nažalost, a nekima na sreću, znatno poskupjele. Čini se da cijena ima znatnu ulogu u prevenciji jer sam na pitanje u svojoj anketi od 72,8 posto ljudi dobila odgovor da cijena cigareta utječe na njihovo kupovanje i konzumiranje istih. Ovo je očito jedina metoda koja djeluje u borbi smanjenja broja pušača jer sam u anketi spomenula i fotografije koje se nalaze na kutijama cigareta i ispostavilo se da one utječu na tek 11, 8 posto ispitanih. Otkud mladima novac za kupnju cigareta na tjednoj ili pak na dnevnoj bazi? Odgovor će možda biti manje poznat onima koji su više ili manje stariji od mene i mojih vršnjaka jer se o tome toliko ne govori.
Postoje oni koji dobivaju previše novca za džeparac, a postoje i oni koji se odreknu nekih ili svih obroka kako bi džeparac spremili i od njega kupili cigarete. Takvi su slučajevi su vrlo česti i, nažalost, susrećem se s takvim ljudima na dnevnoj razini. Nije rijetkost da osobe zbog toga ostanu bez svijesti ili se ne osjećaju dobro, ali i nakon toga oni nastavljaju oduzimati novac namijenjen za hranu i koristiti ga u druge, njima očito važnije svrhe.
Tko će pomoći starijim pušačima?
Najveći je problem priznavanje same ovisnosti. Većina njih kaže da oni zapale “tek tako uz kavu” i ne smatraju to problemom.
Većina je pušača razvila svoju ovisnost u mladim danima jer im edukacije nisu pomogle. Postavlja se pitanje bi li edukacije namijenjene prevenciji imale više koristi kod već ustaljenih pušača. Rezultati provedene ankete pokazali su da je više od 73 posto pušača željelo prestati puštiti, a 69 posto ih je pokušalo. Doduše, mali broj njih je uspio. Koja je tajna prestanka pušenja? Ne postoji formula po kojoj netko preko noći može u potpunosti prestati pušiti, svakom čovjeku treba individualno pristupiti kako bi se riješio njegov problem. Najveći je problem priznavanje same ovisnosti. Većina njih kaže da oni zapale “tek tako uz kavu” i ne smatraju to problemom. Priznanje samom sebi je jedan veliki korak u prestanku pušenja. Osim što štete sebi, aktivni pušači štete i svojim ukućanima, a da toga uopće nisu svjesni. Osobe koje žive s pušačima i svakodnevno udišu dim nazivamo pasivnim pušačima. Manje su vjerojatnosti da će pasivni pušači oboljeti od neke bolesti uzrokovane time što udišu dim, ali svejedno postoje i nisu zanemarive.
Kako pasivni pušači mogu pomoći sebi ako već ne mogu svojim ukućanima?
Čak 52,4 posto ispitanika iz provedene ankete izjavilo je da njihovi ukućani puše. Razlika između dvije vrste takvih pušača je što jedni puše u prostoriji u kojoj borave i ostali ukućani nepušači, dok su drugi malo obzirniji i puše u za to predviđenom prostoru. Kako bi očuvali svoje zdravlje, pasivni bi pušači trebali ostvariti neku vrstu kompromisa s ukućanima koji puše i objasniti im da dim šteti ostalima pa tako i djeci, ako ih u kući ima.
