Napisala: Ema Mihaliček, 2. MT, snimio: Rafael Anočić, 3. MT
Ovisnici o ambiciji nisu svjesni svog stanja. Nazivaju se motiviranima, marljivima te sinonimima tih riječi i tako poriču da su postali ovisni o svom uspjehu. Svatko od nas u životu ima ciljeve. Nitko ne želi biti neuspješan i loš u onome što radi. Postoje ljudi koji su uspješniji od drugih i to ih ne kvalificira kao dobre i pametne ljude, oni su u životu samo pronašli nešto u čemu su dobri i što vole raditi te su se, možda, za razliku od drugih, uspjeli promovirati i proširiti svoje ideje. Osobe na fotografijama na društvenim mrežama svoj život prikazuju kao onaj u kojemu su stvorili sve što su htjeli, a sebe uspješnima u svemu što rade. Ne moram ni napominjati da je život na društvenim mrežama znatno drugačiji od stvarnosti jer smatram da su svi već dovoljno upoznati s time.
Neke osobe toliko se posvete želji za uspjehom i stalnim napretkom, da svoja 24 sata u danu posvete ostvarenju neke zamisli…
Možda nekima nije jasno kako povezujemo ambiciju i ovisnost, ali ambicija može prijeći u itekako tešku ovisnost koja ne šteti toliko na fizičkoj koliko na psihičkoj razini. Neke osobe toliko se posvete želji za uspjehom i stalnim napretkom, da svoja 24 sata u danu posvete ostvarenju neke zamisli, a ako ne uspiju ili nisu zadovoljni rezultatom razočaraju se i zatim još bolje i jače krenu dalje, ne shvaćajući da ne mogu baš u svemu biti bolji od drugih i da im u životu neće uvijek teći med i mlijeko. Biti ambiciozan nikako nije loša zamisao, ako se drži pod kontrolom. Postoje osobe koje ruše sve stereotipe i prepreke te stalno napreduju u ostvarivanju ciljeva koje si postavljaju. Svakom zadatku posvete se s puno volje i želje i stalno stvaraju nove ideje kojima pristupe ozbiljno i temeljito. Te osobe možemo nazvati ambicioznima jer uvijek imaju velike ideje i planove koji ne ostanu samo u glavi već ih i realiziraju.
Kako dolazi do ovisnosti?
Kada osobe koje si u životu postave cilj i silno se trude u njegovoj realizaciji konačno ostvare ono što su željele, u potpunosti zaborave uživati u tome. Odmah razrade novu ideju jer im prethodna više nije zadovoljavajuća. Kada dostignu i taj cilj, još uvijek nisu zadovoljni i smatraju da mogu bolje i tako se to vrti unedogled, sve dok ne postanu u potpunosti predane samo poslu i zaborave da išta osim toga postoji. Život im se tada svodi na trčanje za samim sobom i svojim idejama. Postaju nezadovoljni svime što imaju i stalno ganjaju svoju viziju savršenog života umjesto da budu zahvalni na onome što su dosad postigli i da uživaju u svom uspjehu jer bi to i trebao biti razlog zbog kojeg se trude nešto postići.
U svemu postoje granice
Ne bismo se trebali uspoređivati s drugima jer to u nama može probuditi samo zavist i još veću želju za dokazivanjem, a znamo da se dokazujemo zbog drugih, ne zbog sebe.
Uvijek je poželjno misliti na budućnost i postaviti si određeni cilj u životu, ali ne smijemo to pretvoriti u nezasitnu žeđ jer ćemo tada stalno biti nezadovoljni i spriječeni u radovanju onome o čemu smo maštali, a sada je stvarno. Čemu se truditi ako kasnije nećemo stati, pogledati svoj uspjeh i biti ponosni na sebe? Ako nismo zadovoljni samim sobom i onim što imamo, ne možemo biti uspješni ni u rušenju prepreka koje tek dolaze. Ne bismo se trebali uspoređivati s drugima jer to u nama može probuditi samo zavist i još veću želju za dokazivanjem, a znamo da se dokazujemo zbog drugih, ne zbog sebe. Upravo je to granica između ambicije i ovisnosti o njoj. Kako bismo mogli biti uspješni, moramo to raditi jer nas usrećuje, a ne da nekome pokažemo da mi možemo biti bolji od njega. Moramo prestati voditi borbe u svojoj glavi i prepustiti se te će nam tako biti puno jednostavnije, a na kraju ćemo biti zadovoljni sobom.
Virtualne ambicije
Među korisnicima društvenih mreža postoje oni koji su ovisni, ali i ambiciozni ljudi koji uživaju u svojim stvaranjima. Kao jednu od dobrih primjera ambicije spomenula bih zagorsku influencericu koja baš i ne preferira taj naziv, Luciju Gorički, poznatiju pod imenom njenog obrta za uljepšavanje i promidžbu LuxLucis. Lucija ima 25 godina i živi u Brestovcu Orehovičkom. Završila je Gimnaziju Antuna Gustava Matoša, a potom Filozofski fakultet u Zagrebu. Mlada influencerica nosi titulu magistre bibliotekarstva i magistre edukacije informatike na što je, kaže, izrazito ponosna. Zamolili smo je da nam otkrije neku zanimljivost o sebi za koju njezini fanovi dosad nisu čuli. Evo što je odgovorila: – Što se tiče zanimljivosti, mislim da malo mojih pratitelja zna da obožavam glazbu iz perioda 2000. – 2010. Ne znam zašto, ali to mi je baš veliki užitak i nešto o čemu dosad nisam često pričala.
Ova uistinu zanimljiva i pametna djevojka često se susreće s predrasudama i komentarima na račun svog posla što ju izuzetno žalosti, ali ih ne shvaća osobno: – Znam da iza takvih komentara stoji osoba koja iz nekih razloga nije zadovoljna sobom, svojim životom ili ima nekih osobnih problema koje ne može uspješno riješiti.
U samim početcima jedina platforma na kojoj se izražavala bio je blog, ali razvojem medija i trendova zaključila je da je video najinteraktivniji oblik i da ljudi u njemu najviše uživaju.
Lucija je svoju ljubav prema šminkanju otkrila krajem trećeg razreda srednje škole kada se počela intenzivnije šminkati. U tom periodu postala je jedna od autorica na tada najčitanijem beauty portalu u regiji. U samim početcima jedina platforma na kojoj se izražavala bio je blog, ali razvojem medija i trendova zaključila je da je video najinteraktivniji oblik i da ljudi u njemu najviše uživaju pa je prije četiri godine počela snimati za YouTube. – U početcima je svima bilo neobično to čime se bavim, ali nikada nisam čula nešto negativno na račun toga. Mislim da je važno da svi koji se krenu baviti nečim ovakvim ne osjećaju sram ili neugodu jer je ovo uistinu posao. – rekla je u intervju za QRious?.
Da ljudi ne pomisle kako je ovaj posao nezahtjevan jer se samo snimaš kako pričaš o nekoj temi, influenceri često moraju objašnjavati što stoji iza sadržaja koji se prikazuje publici. – Od ideje do objave jednog videa potrebna su tri dana intenzivnog posla, a to je samo jedan aspekt. Od svega što radim i čime se bavim gotovo i nemam slobodnog vremena, ali tajna je u tome da sve što radim izrazito volim pa se osjećam kao da ni dana nisam radila. I dan danas, kada mi je ovo postao posao kojim zarađujem za život, nekim je ljudima iz okoline nejasno čime se bavim i teško je objasniti što sve uključuje moj posao.
Zanimalo me bi li se Lucija ikad odlučila na promjenu posla na što sam dobila jedan ambiciozni odgovor: – Trenutno ne razmišljam o promjeni karijere iako je to nešto što će se definitivno dogoditi u budućnosti. Kao što sam navela ranije, ja sam po struci knjižničarka i profesorica informatike pa su mi sve mogućnosti otvorene. Voljela bih otvoriti i neki svoj biznis poput linije odjeće ili postati autorica vlastite knjige. Zanimalo nas je smatra li se ambicioznom:
Smatram se ambicioznom, iako to nikada ne bih odabrala kao prvu riječ kojom bih se opisala. Ovo čime se bavim rezultat je jedne druge karakteristike – kreativnosti. Nikada nisam ni pomislila da ću se ovime baviti kao poslom već sam to radila isključivo kako bih se kreativno izražavala, tek su onda uslijedile ambicije da u tome budem što bolja.
Kontrolirati svoje apetite
U Hrvatskoj se scena influencera širi i često svjedočimo raznim javnim sukobima s kojima Lucija, izgleda, nema problema jer podržava sve svoje kolegice i kako kaže: – Moram priznati da se naša scena stvarno podigla na svjetsku razinu i jako mi je drago zbog toga. – Lucija na YouTubeu prati isključivo domaće fashion i beauty influencere, dok ono što joj se ne sviđa jednostavno preskoči.
U svakom poslu postoje usponi i padovi i svatko ponekad poželi odustati. Lucija mi je otkrila što nju nagoni na odustajanje i kako prebrodi teške dane na poslu: – Mogu vam reći da je jedini razlog zbog kojeg poželim odustati nedostatak vremena. Stvarno jako puno radim, bez iznimke na radne i neradne dane i želim što više stvarati. Onda se dogodi da imam vrlo malo slobodnog vremena i ako si želim priuštiti dan odmora, moram si dobro organizirati kada ću nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Osim toga, nema nekog drugog (vanjskog) utjecaja koji bi me mogao ponukati da se prestanem baviti ovime jer stvarno uživam u svome poslu i trenutno ga ne bih mijenjala ni za jedan drugi!
Iz ovog možemo zaključiti da je ambicioznost uistinu pozitivna osobina ako znamo kontrolirati svoje apetite.
Lucija je odličan primjer djevojke iz male sredine koja je na Instagramu nadišla 18,5 tisuća pratitelja i zarađuje sama za svoj život upravljajući obrtom i istovremeno pohađajući školu za vizažisticu, kako bi još unaprijedila i poboljšala svoj posao. Nadam se da će mnogi mladi ljudi u njoj vidjeti uzor i usredotočiti se na važne stvari u životu te zapamtiti da se vrijednost neke osobe ne mjeri samo uspjesima u karijeri.
