Laži, laži, laži mi…

Opet si krenuo. Zašto počinješ? Što te muči? Jesi li svjestan koliko štetiš prvenstveno sam sebi? Pokrećeš nepotrebnu raspravu. Zar misliš da ne shvaćam kako opet lažeš? O čemu se radi, jesi li ti zapravo dobro?

0
242
pregleda

Napisali: Petra Sokolić i Andrian Curiš, 3. MT, ilustrirao: Antonio Kušić, 4. D

Situacije koje ne rezultiraju pozitivnim posljedicama, a smatraju se normalnima, uglavnom to nisu. Laganje se definira kao svjesno izrečena neistina ili obmana. Znanstveno je dokazano kako svaki čovjek prosječno laže barem jednom u životu. Laganjem se dovodimo u nelagodne situacije koje mogu proći neopaženo i mirno ili primijećeno i impulzivno. Za otkrivanje laži postoji poseban aparat – poligraf. Koriste ga više institucije u razotkrivanju zločinaca ili kriminalaca.

Kompulzivno i patološko laganje

Postoje dvije kategorije laganja. Riječ je o kompulzivnom i patološkom laganju. Patološko je laganje ono u kojemu se laž pretvara u nekontroliranu naviku unutar svakoga razgovora. Druga je kategorija kompulzivno laganje. Ono se opisuje kao laganje s jasnim motivom, a glani je cilj takvoga laganja pridobivanje pažnje ili stvaranje privida dominacije u društvu. Patološko se laganje u pojedinim radovima opisuje kao poremećaj, međutim ovakva vrsta takozvane bolesti nedovoljno je istražena da bi se mogla nazvati poremećajem ili bolešću. Tako za nju ne postoji stručan naziv. O kojoj god vrsti laganja bila riječ, ono se može opisati kao vrsta devijantnog ponašanja. To je način ponašanja koji nije društveno prihvatljiv te ga se smatra vrlo neugodnim i neprimjerenim u prirodnome okruženju. Neki stručni radovi ovakvu vrstu nelagodne navike uspoređuju s mentalnim bolestima. Mentalne se bolesti opisuju kao poremećaj funkcije mozga koji utječe na naše mišljenje, raspoloženje, osjećaje ili sposobnost komunikacije s ostatkom društva. Na koji su uopće način ove dvije potpuno različite stvari povezane? Um bilo kojega pojedinca moguće je usporediti s mehaničkim sustavom prijevoznoga sredstva, automobila. Ako samo najmanji segment ne funkcionira na način na koji bi trebao, postoji mogućnost potpune disfunckije kompletnoga automobila.

Na isti se način odvijaju procesi u ljudskome mozgu. Ako kod sebe zamijetimo najmanju manu u svrhu koje izokrećemo istinu kako bismo je prikazali u ljepšem svjetlu, tada postoji mogućnost da se iste takve mane počnu nizati jedna za drugom. Navedeno automatski može prerasti u vrstu nekontrolirane i potpuno nepotrebne navike koje sami nismo svjesni. Okolina, pogotovo ona koja je svjesno protumačila problem s kojim se borimo, vrlo lako može primijetiti trenutak kada osoba počinje patološki lagati. Nije potrebna nikakva stručna praksa kako bi se primijetili naizgled očiti verbalni, ali i neverbalni znakovi patološkoga laganja. Neki od neverbalnih znakova jesu: nekontrolirano znojenje, crvenilo u obrazima, ponavljanje istih pokreta (dodirivanje nosa, ušiju), griženje usne, širenje zjenice oka. Verbalne je znakove lakše zamijetiti nego neverbalne, no isto je tako potrebno osobu poznavati i promatrati je određeni vremenski period kako bi se primijetilo o kakvoj je vrsti problema riječ. Radi li se o običnome kompleksu ili pak vrsti mentalnoga poremećaja.

Nema mi, nema do mene

Sigurni su pokazatelji koji otkrivaju patološkoga lažljivca sljedeći: izmišljanje nemogućih priča, prikaz vlastite ličnosti kao najbolje, kršenje vlastitih obećanja, poricanje problema, izostanak kajanja ili grižnje savjesti za vlastite postupke. Kao što je već spomenuto, ovakve znakove primjećuju ljudi iz najbliže okoline koji u različitim vremenskim razdobljima provode najviše vremena s osobama koje imaju problem laganja.

Zbog navike laganja u kojoj subjekt ne vidi ništa sporno jer ne shvaća da laže, dolazi do međuljudskih konflikata među osobama koje primjećuju vrstu govorne manipulacije i osoba koje im prenose te iste dezinformacije laganjem. Takve osobe treba prihvatiti i usmjeriti na pravi put, a prije svega ih je potrebno savjetovati. Bez obzira na to što činjenica nije znanstveno dokazana i potvrđena, laganje se uvijek događa na određenoj razini svjesnosti, a samim time osoba svoj mentalni sklop dovodi u konfuziju jer mozak više ne može razaznati je li ono što govori istina, iskrivljena istina ili potpuna laž. (ps)

Patološki je lažljivac osoba kojoj se katkad divimo jer nas je svojim riječima sposobna uvjeriti u stanje koje nam se čini puno ljepšim i drugačijim od onoga u kojemu se mi trenutno nalazimo.

Patološki je lažljivac osoba koja ima stalnu potrebu i naviku laganja te manipuliranja ostalima. Svaki se čovjek s vremena na vrijeme koristi sitnim lažima radi bolje uspostave komunikacije. Patološkim lažljivcima za svakodnevno laganje nije potreban razlog. Patološko se laganje može opisati kao način života koji podrazumijeva namjerno iznošenje lažnih činjenica. Takvi lažljivci najčešće nisu svjesni svojih laži jer i sami vjeruju u njih. Smatra se kako veliki problem nastaje kada patološko laganje usvoje kao svakodnevno ponašanje, zato što ne žele priznati svoj problem ni potražiti pomoć. Intervjuirali smo psihoterapeutkinju Ivu Stasiow iz Centra za psihološko savjetovanje koja nam je rekla nešto više o patološkim lažljivcima i o tome kako ih prepoznati te im pomoći.

Dobri u laganju

Stasiow navodi kako patološko laganje možemo povezati s kompulzivnim laganjem. To su dva jako slična pojma koja se razlikuju u sitnicama. Kompulzivni lažljivci imaju potrebu uljepšavati stvari i sebe kako bi se prikazali u što boljem svjetlu. Oni govore ono za što smatraju da ljudi žele čuti te im je cilj svidjeti se drugoj osobi. Za razliku od patoloških lažljivaca oni su svjesni da lažu te znaju prestati kada shvate da ih je druga osoba otkrila. Drugi ih ljudi unatoč tome uglavnom vole, zato što govore ono što oni žele čuti. Patološkog lažljivca nije moguće prepoznati tako lako kao što neki misle. Oni su u laganju tako dobri da su u stanju sami sebe uvjeriti u svoje laži. U razotkrivanju patološkog lažljivca mogu nam pomoći sljedeće smjernice: izmišljanje nevjerojatnih i nemogućih priča, prikazivanje vlastite osobe u najboljem svjetlu, obećanja koja ostaju neispunjena, poricanje postojanja problema, izostanak osjećaja kajanja ili grižnje savjesti za svoje postupke, prikazivanje vlastite osobe kao žrtve, vjerovanje u izgovorene laži, strah od suočavanja sa stvarnošću.

Nema im pomoći

Najveći je problem lažljivaca taj što nisu svjesni problema, ne uviđaju svoje laži te stoga ne vide razlog traženju ili prihvaćanju pomoći. Nije preporučljivo ulaziti u raspravu s takvim osobama. One nikad neće priznati svoju laž. Iako su odlični u svojem poslu, patološki lažljivci većinom upadaju u nevolje. Važno je naglasiti kako ne postoje konkretne metode liječenja patološkog laganja, osim ako u pitanju nije neki drugi poremećaj koji se može primarno liječiti. Ipak, psihoterapija i stručna savjetovanja mogu biti od velike pomoći u uočavanju problema.

Iskustvo

U našem mjestu, susjedstvu pa čak i u školi zasigurno postoji osoba za koju se može reći da je patološki lažljivac. Ta osoba ne laže iz koristi, već iz same potrebe da nešto uljepša, da život prikaže drugačijim, boljim i zanimljivijim. Toj se osobi katkad divimo jer nas svojim riječima i lažima uspijeva uvjeriti u stanje koje nam se čini puno ljepšim i drugačijim od onoga u kojemu se mi trenutno nalazimo. Takvi nam ljudi mogu postati uzor jer se prikazuju u najboljem svjetlu, približe nam se svojim pričama koje mi smatramo istinitima. Poznajem čovjeka koji je generacija mojega oca. On je godinama vlakom putovao na posao u Zagreb i svakodnevno se vraćao s posla. Njegova obitelj nije propitkivala je li to istina. Novčano je iskorištavao svoju majku koja ga nije htjela odati ili potražiti pomoć za njega. Čovjek je lagao. Nije imao zaposlenje. Da je njegova majka reagirala na vrijeme i nagovorila ga da potraži pomoć, promijenila bi njegov život. Možda se obitelj ne bi raspala, a sasvim bi sigurno sve završilo sretnije. Među učenicima srednje škole provedena je anketa o laganju. Rezultati pokazuju kako 95 % učenika zna što znači patološki lagati. S patološkim se lažljivcima susrelo 35 % učenika, njih 30 % nije se susrelo s istima, dok 35 % učenika nije moglo procijeniti je li se ikada susrelo s patološkim lažljivcem.

Kako pomoći?

Kako pomoći osobi koja laže? Ako shvatimo da neki naš prijatelj, rođak ili poznanik ima probleme koje ne želi priznati, laže i preuveličava stvari, nemojmo to zanemariti i staviti sa strane. Pokušajmo na neki način pomoći osobi u rješavanju problema. Pokušajmo je nagovoriti da potraži stručnu pomoć kako bi na vrijeme uvidjela i suočila se s problemom koji ima. Nemojmo ismijavati i odbacivati osobe za koje znamo da su patološki lažljivci, oni su bolesni ljudi i trebaju pomoć. (ac)

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.