Piše: Melani Krog, 3.mt, fotografije: Tamara Bilankov
Tamara Bilankov profesorica je stručnih predmeta u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok te svestrana mlada umjetnica. Magistrirala je animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studira diplomski studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
– Studij komparativne književnosti upisala sam jer sam to jako htjela. Željela sam učiti od profesora koje izrazito poštujem i izložiti se procesima znanja koji se odvijaju na tom studiju. Proučavajući njihov program, shvatila sam da bi mi taj studij omogućio da zaokružim svoje znanje i stav prema umjetnosti. – istaknula je profesorica Bilankov.
Inspiracija
Mnogo književnih djela inspiriralo je profesoricu i potaknulo na promišljanje.
– Moj popis najdražih knjiga uvijek se mijenja, ovisno o tome kako se ja kao osoba mijenjam i oblikujem kroz svakodnevnicu. – ističe.
Trenutni popis top pet knjiga sastavljen je od sljedećih: na prvome je mjestu Rob Isaaca Bashevisa Singera, na drugom Kazalište i njegov dvojnik Antonina Artauda, treći je Divni novi svijet Aldousa Huxleya, četvrti Kavkaski krug kredom Bertolta Brechta, a peto mjesto priprada Orlandu Virginije Woolf. – Ovi autori i njihova djela duboko su me uznemirili i na takav način me odgojili u mene, ohrabrili su umjetnicu u meni i onu koja se ne boji iznijeti svoj stav. Hvala im! Za takvim djelima uvijek tragam, ne samo proučavajući knjižnicu, već sagledavajući vlastitu okolinu. – dodaje.
Također, voditeljica je radionica koje se održavaju u sklopu različitih umjetničkih udruga i institucija.
– Provodila sam ih u sklopu umjetničke organizacije Restart, Akademije likovnih umjetnosti, ali najviše surađujem s umjetničkom udrugom Blank_filmski inkubator. Polaznici radionica bili su raznih dobnih skupina (djeca, srednjoškolci, srednja dob). Ipak, izdvojila bih svoj rad s umirovljenicima u okviru udruge Blank. Tijekom dugogodišnjega rada s njima uistinu sam uživala, zajedno smo stvarali umjetničke radove koji se baziraju na eksperimentalnome filmu i novim medijima. Zajedno smo realizirali i njihovu izložbu Umirovljenici postaju autori na kojoj su pokazali svoje radove, izveli umjetničke performanse i uistinu se prezentirali kao umjetnici. – rekla je profesorica Bilankov.
Na festivalima i grupnim izložbama sudjeluje od 2010. godine, a od 2012. radi i samostalne izložbe.
– Mislim da smo svi na neki način umjetnici u nekom području jer svi imamo mogućnost umjetnički se izražavati. Ne mogu odrediti dan i sat kad sam se pronašla u umjetnosti, ali sam cijeli život imala odnos s nekim kreacijama. Inspiracija mi je iskrenost koju nalazim unutar svakodnevice. Ne volim epitet angažirana umjetnica, jer smatram da je problematično govoriti o tome što je angažirano, a što ne. Često se događa eksploatacija socijalnih problema pod geslom tog termina. – istaknula je profesorica.
Festivali
Sudjelovala je na Festivalu eksperimentalnog filma na Krku i u Rijeci, Max Art festivalu u Zagrebu, Festivalu performansa DOPUST u Splitu, festivalu Limited u Beogradu, festivalu Perforacije u Zagrebu te drugima. Pokret, film profesorice Bilankov, uvršten je u program festivala Cinedans u Amsterdamu, Newport Beach Film Festivala u Kaliforniji, Sinema Dans Ankara Festival u Turskoj te Choreoscope Festival u Barceloni.
– Smatram kako je film Pokret važan dio mog rada i djelovanja u društvu općenito. Radili smo ga tako da sam prvo pronašla lokacije koje su već same po sebi priča. Dakle, ne idem na određenu lokaciju i onda iz nje radim nešto, nego kad dolazim na nju, koristim je kao jednu od uloga u filmu. O tome sam razmišljala, s mnogima razgovarala i slušala o njihovim iskustvima i događajima i tada sam došla do ideje da bi određeni ljudi mogli boraviti u tim prostorima i stvoriti neki odnos s njima. Tada bi taj odnos trebalo zabilježiti kamerom te sam odlučila surađivati s Alenom Perićem koji je pantomimičar, Nelom Sitarić koja je kazališna producentica i plesačica suvremenog plesa i Romanom Dauntancem koji je trenutno apsolvent novih medija. – dodaje.
Njih troje su unutar tih prostora unijeli ono što su oni imali sa sobom, ističe profesorica Bilankov i dodaje da su nosili prtljagu koja je spoj psihološkog, emotivnog i fizičkog.
– Radili smo zamišljajući kovčeg u kojemu se nalazi ta prtljaga koji smo potom donijeli na spomenutu lokaciju te gledali što sve u njemu ima i i gdje bi te “stvari” mogli posložiti po tom prostoru. – istaknula je profesorica.
Rektorova nagrada
Dobitnica je Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu i Sveučilišne stipendije za najuspješnije studente.
– Rektorovu nagradu dobila sam zajedno s nekoliko kolega dok sam bila studentica na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Iza nje stoji puno truda i rada, stoga smo ponosni na nju. Uvijek je lijepo dobiti priznanje ili nagrade, ali nikada ne treba raditi zbog njih, već se umjetnost stvara kao odgovor čovječanstva na čuda prirode, a sve što se pritom dogodi samo je dobra ili loša slučajnost. Naglasila bih da je za mene važno življenje i smatram da, prije svega, postoje dobri i loši ljudi, a tek onda dobra i loša umjetnost. – ona je upravo takva kakva treba biti i na nju svi imamo pravo. – objašnjava.
Planova u radu, naravno, ima, no ne planira previše.
– Trenutno radim na jednom scenariju za eksperimentalno-dokumentarni film Buka iz arhiva Papandopulove. Također, u procesu sam snimanja još jednog kratkog eksperimentalnog filma, a za budućnost velikih planova nemam, volim je održavati otvorenom, tako joj se najviše veselim. – zaključuje profesorica.
