Napisala: Petra Sokolić, 4.MT, ilustrirao: Antun Škrlec
Bunt uvijek pretpostavlja pobunu onih s manje moći. Onaj tko ima moć nije buntovnik nego moćnik. To je vrlo važna distinkcija. Moć uvijek brani sustav, bunt ga ruši. Tako da prije dosta godina kada je uopće bilo nezamislivo da bi žene imale ikakva prava te su bile promatrane kao vlasništvo svojih muževa, prijavljivanje nasilja u obitelji bilo je određen izraz bunta protiv sistema koji nasilje dozvoljava – objasnila je Tajana Broz, aktivistkinja za ženska prava.
Što se smatra „buntom“?
Bez obzira na to što bunt predstavlja aktivni i javni otpor prema dominantnim društvenim normama, postoji jasno vidljiva razlika između bunta i zagovaranja kao jednog oblika političke aktivnosti koji djeluje u okviru sustava, a ne nužno protiv sustava. U ovom slučaju možemo navesti primjer rodne ravnopravnosti, odnosno, neravnopravnosti.
– Nije svaki zahtjev za promjenom bunt iako to ima potencijal postati ako se iskoristi kreativna energija i svemu pristupi s jasnom vizijom promjene sustava, a ne njegove prilagodbe. Također, što se tiče feministkinja i zahtjeva ženskog spola za ravnopravnošću, sve su one u svojoj biti buntovnice. No, vidjeli smo da postoje struje koje promjenu traže kroz sustav i u suradnji sa sustavom tako da možda to ne možemo nazvati toliko buntom koliko klasičnom političkom akcijom. Teško je definirati granicu između ta dva pojma jer i drugi pristup želi promijeniti sustav, ali to čini polako, s manjom dozom provokacije i pomicanja granica, više kroz oblike suradnje i konsenzusa, a manje lupanjem glavom o zid. Rekla bih da ako akcija ne uznemiruje one koji imaju moć, nije bunt – kazala je naša sugovornica.
Primjeri bunta u svijetu
Bunt predstavlja pokušaj promjene nekog sustava (bio on obitelj ili širi društveni sustav) i odnosa moći u društvu. Može varirati u rasponu od kreativnog i konstruktivnog s jasno definiranim ciljevima koji se žele postići pa do kaotičnog i destruktivnog, koji uključuje nasilje. Da bi ciljevi bunta bili ostvareni, trebao bi biti kolektivan iako se može iskazivati i na individualnoj razini.
– To smo imali prilike vidjeti i proteklih tjedana u Francuskoj kroz bunt žutih prsluka i prosvjede koji su se kretali od plesanja pred policijom, mirnih simboličnih gesti kao što su klečanje s rukama iza glave, jasno izraženih zahtjeva pa do nasilja i paleža – rekla je gđa Broz.
Jesu li mladi i odrasli buntovni?
Danas se također postavlja pitanje na koje se ne može dobiti točan odgovor. Jesu li danas više mlađe generacije buntovne ili pak one starije? Smatra se da je značajan dio mladih naprosto odustao od bunta te da traže izlaz u individualizmu i funkcioniraju na principu da je svatko kovač svoje sreće. Organiziranih pobuna protiv sustava sve je manje, što je svojevrstan gubitak za društvo u cjelini.
– Iako se povremeno pojavi generacija koju kasnije pamtimo kao buntovnu (možda su najpoznatiji primjer studenti iz 1968.), najčešće, kad govorimo o mladima, moramo imati na umu da su oni vrlo heterogena skupina. U zadnjih 10 godina bilo je mladih koji su se itekako bunili, sjetimo se samo blokade Filozofskog, ili su se organizirali u formalne i neformalne inicijative koje teže promijeniti sistem – objašnjava Tajana Broz.
Danas, zbog većeg udjela starije populacije, baš njih mogli bismo nazvati većim buntovnicima. Odrasle osobe imaju više resursa i još uvijek živimo u društvu koje starije shvaća ozbiljnije pa samim time ispada da su oni ti koji se više bune, a i činjenica je da ih ima više pa se po logici stvari radi o većem broju buntovnih osoba.
– Nažalost, Hrvatska se baš i ne može ponositi nekim velikim i organiziranim buntom. Možda je najvidljiviji bio prosvjed Hrvatska može bolje ili prosvjedi na Facebooku s početka 2010-ih. Noćni ženski marš jedan je od oblika bunta kao i godišnje Povorke ponosa koje su u Hrvatskoj još uvijek prije svega izraz bunta protiv nepravdi koje društvo čini spram LGBT osoba (što smo vidjeli i donošenjem novog Zakona o udomiteljstvu) te oni namjerno te nepravde trljaju o nos onima kojima ih čine – kazala je naša sugovornica.
Ravnopravnost spolova – bunt
U prošlosti su žene imale mnogo manje prava nego danas i tim bile su podređene svojim muževima. Prijavljivanje nasilja u obitelji bilo je svojevrstan izraz bunta protiv sistema koji nasilje dozvoljava. Te su žene nakon nasilja u svom domu trpjele i institucionalno nasilje s obzirom na to da im sustav, najčešće, nije htio pomoći. Danas, kada bi se usporedio položaj žena nekad i sad, situacija bi svakako bila bolja. Međutim, nedavno smo svjedočili Me too pokretu koji je zasigurno pokazao ženski bunt koji proizlazi iz ljutnje zbog poniženja kojima su žene podvrgnute.
– Slično se dogodilo i kod nas u slučaju s kiretažama i tretmanom žena u bolnicama. Kad vidimo kako su oni na poziciji moći reagirali na te kampanje, a reagirali su s puno verbalnog nasilja, nervoze i podsmijeha jasno je da se radi o nečemu što je načelo odnosa moći i samim time možemo to nazvati buntom onih koji su kampanje pokrenuli – ispričala nam je Tajana Broz.
