Napisao: Marko Loina, 4.WD, ilustrirala: Petra Barlović, 4.D
Na internetu sam, ne znam ni sam kako, naišao na jednu navodno japansku izreku koja glasi ovako: “Čovjek ima tri lica – jedno lice pokazuje cijelom svijetu, drugo lice pokazuje svojim najbližim prijateljima i obitelji, a treće lice – ne pokazuje nikad. Treće lice je čovjekovo pravo, istinsko lice”. Vjerojatnije je da je ovo jedna od mudrosti s Instagrama nego prava japanska izreka, ali svejedno u njoj ima istine. Ovaj citat me potaknuo na razmišljanje o tome kako mi gledamo sebe i kako drugi gledaju nas.
Fenomen čovjeka koji se ponaša kao ovca i društva koje se ponaša kao stado ljepšim riječima zove se psihologija mase, također poznat i kao mentalitet stada ili instinkt stada.
Jedan od najgorih osjećaja na svijetu je osjećaj da nas nitko ne shvaća ni ne poznaje. Mnogo ljudi ima problema s izražavanjem sebe, s pokazivanjem svojih unutarnjih osjećaja i misli vanjskom svijetu. Kad smo kod toga, mnogo ljudi niti ne zna tko su zapravo. Zato mnogi traže sebe u drugima i imitiraju ljude iz svoje okoline. Fenomen čovjeka koji se ponaša kao ovca i društva koje se ponaša kao stado ljepšim riječima zove se psihologija mase, također poznat i kao mentalitet stada ili instinkt stada. Ljudi se često uspoređuju sa životinjama (npr. netko je hrabar pa kažemo da ima lavlje srce, čovjek koji ima oko sokolovo…) zato što mi i jesmo životinje, društvene životinje. Kad se osoba ističe ili ne uklapa, za nju kažemo da je crna ovca. Kad netko nije onako dobar kako se predstavlja, za njega kažemo da je vuk u janjećoj koži. Kršćani Isusa nazivaju Dobrim Pastirom. A tko su onda ovce?
Glumiti sreću u društvu kojem ne pripadaš
Mnogi misle da će, ako ih društvo prihvati, odmah naučiti prihvatiti sami sebe, ali to se skoro nikada ne dogodi i čovjek postane lažna osoba koja glumi da je sretna u društvu kojem ne pripada. Puno mladih padne u ovakvu zamku, puno tinejdžera završi u toksičnoj vezi ili lošoj ekipi iz koje ne žele izaći jer se boje biti sami. Naravno, isto vrijedi i za odrasle osobe, ali mladi su posebno ranjivi upravo zato jer su mladi i sve im je novo. Mislim da je to jako tužno jer kad smo mladi, po prvi put imamo život u svojim rukama i ako se okružimo krivim ljudima, odmah ćemo izgubiti tu slobodu. Imam prijatelje kojima se to dogodilo, cijeli im se život počne vrtjeti oko njihove cure/dečka i počnu se osjećati jadno. Misle da je normalno i da su sve veze takve samo zato što im je to prva veza. Pitao sam jednog frenda, zašto je bio s curom osam mjeseci ako se svaki dan osjećao jadno? Rekao mi je da bi se osjećao još jadnije kad bi bio sam. Ljudi su robovi navika – jednom kada čovjek uđe u svoju zonu komfora, teško će iz nje izaći. Čovjek se zatvori u mali mjehur u kojem je stalno isto stanje i uvijek čuje jedno te isto mišljenje s kojim se slaže te ne dopušta čuti tuđe mišljenje niti se usudi išta promijeniti.
Kamere su danas svugdje i priče se šire čak brže nego prije, a internet je odavno zaboravio na anonimnost i privatnost.
Na primjer, osoba s kojom si u vezi stalno ti govori da vam je suđeno da budete zajedno, da ste sretni i da ste savršen par, da ne može bez tebe. To ti ponavlja svaki dan, cijeli dan. Najednom postane ljubomorna ili se na neki način loše ponaša prema tebi, posvađate se, pomirite se i zatim obeća da će se promijeniti. Neće se nikada promijeniti, a ti si sad već naviknut na ovakav život i počinješ vjerovati da vam je stvarno suđeno, počinješ kriviti sebe za sve njezine greške. I tako prođe godina, ništa se ne mijenja, a i dalje ste zajedno. Neki tvoj frend te pozove na kavu i počne ti objašnjavati da si u toksičnoj vezi i da ti je bolje samom, ali ne slušaš jer tvoj život je takav, naviknut si i ni sam ne znaš kako ćeš drugačije. Nalaziš se u mjehuru, ali to je u redu jer smatraš da tu pripadaš. Ako si priznaš da ti je loše, ispast ćeš budala i cijeli svijet će ti se srušiti. I postao si ovca.
Svaki dan je repriza i ponavljanje već viđenog, budiš se, pereš zube, stavljaš lažan osmijeh na lice, obučeš se tako da se uklopiš u gomilu i paziš da ne napraviš neku glupost jer će te frendovi odmah snimiti i staviti na story. Kamere su danas svugdje i priče se šire čak brže nego prije, a internet je odavno zaboravio na anonimnost i privatnost. Mladi su se nekad bojali tračeva, a danas moramo paziti da cijeli svijet ne vidi neku sramotnu fotku ili video. I tako postaneš ovca jer ne želiš biti meta izrugivanja, postaneš poslušan i tihi dio stada.
Ovce, politika i religija
Ovce su ljudi koji su nesposobni samostalno razmišljati i svoj pogled na svijet temelje na nečem što je već rečeno, na nečemu što su drugi ljudi utvrdili i ponavljaju ono što im se kaže bez postavljanja pitanja. Najbolji primjer ovoga su politika i religija, ali, naravno, to su teme koje bi mogle uvrijediti mnogo ljudi. Sve što o tome mogu reći je da poštujem sve i svakoga, jedino dosadne ljude ne podnosim. Dosadne u smislu da stalno imaju potrebe svakome reći da su kršćanin, vegan, homoseksualac, reper ili bilo što drugo. Zvuči kao da si proturječim – naravno da moraš biti ponosan na sebe i na to što si drugačiji jer si inače samo dio mase, ali ako sebe ograničiš na to da si homoseksualac i tu tvoja osobnost prestaje, onda si samo dio mase homoseksualaca.
Možda i ja trenutno zvučim kao luzer, ali istina je – moja prva kap alkohola i moj prvi dim bili su s prijateljima, vrlo nedavno, zato jer nisam htio biti crna ovca.
Klasičan primjer koji nam stalno ponavljaju u školi jest da mladi upadnu u društvo u kojem se pije, puši, drogira i onda osjećaju pritisak sudjelovati jer su inače luzeri i nisu dio ekipe, a ako piju i puše, onda su kraljevi, legende. I opet upadneš u mjehur u kojem ti ekipa govori kakav si kralj, radiš sve da bi bio prihvaćen, a ako ti netko kaže da malo usporiš jer je štetno, ti mu kažeš da te ne kuži i da se samo zabavljaš. I moja mama puši već dvadeset i nešto godina jer je u srednjoj htjela biti kul pred prijateljicama.
Možda i ja trenutno zvučim kao luzer, ali istina je – moja prva kap alkohola i moj prvi dim bili su s prijateljima, vrlo nedavno, zato jer nisam htio biti crna ovca. I na neki način ja sam isto dio stada pa niti ne želim biti licemjer i suosjećam sa svima koji nemaju pojma tko su i gdje su u životu. Ljudi vole onaj topao osjećaj pripadnosti i sigurnosti – tako ljudi postanu ovce. Čak i ako nisu sretni, barem pripadaju nekamo.
Koja je moja poanta? Čovjek treba biti u miru sa sobom. Nema smisla tražiti od drugih ljudi da nam odgovore tko smo mi jer će nam vrlo vjerojatno dati krivi odgovor. Biti na miru sa sobom i prihvatiti samog sebe je teško. Znati tko smo uistinu, to je teže. Lakše je vidjeti što je trenutno u modi i imitirati. Za uspostavljanje psihološke ravnoteže treba vremena i puno energije, a mnogi traže brza rješenja. Čovjek griješi, i ljudi griješe. Samo zato što hrpa ljudi dijeli isto mišljenje ne znači da su u pravu. Zato, moramo misliti i izboriti se za sebe, naučiti prihvatiti sami sebe jer neke dane nećeš moći računati ni na koga i morat ćeš se znati spasiti sam. I to je naše treće lice koje nitko ne vidi, to je način na koji mi gledamo na svijet. Nitko ne gleda na svijet kao mi, niti itko može osjetiti bol na našoj koži osim nas, i zato je zločin prepustiti se masi jer time gubimo dio sebe kao osobe. Raznolikost je bogatstvo.
Ljubav i poštovanje svima
Neki ljudi stvarno jesu dio mase i neki ljudi jesu prosječni, ali ni to ne znači ništa lošeg. Nije svatko rođen kao vođa niti svim ljudima odgovara biti poznat ili popularan. Neki ljudi su skromni. Neki vole malo samoće i tišine. U svijetu je mnogo heroja i dobrih ljudi za koje sigurno nikad niti neću čuti jer ne rade za slavu, nego iz dobrote svojeg srca. Smatram da je svatko dobar u nečemu. Ne moraš biti najbolji, ali možeš dati sve od sebe i učiniti najbolje što možeš.
Svi smo mi ovce, i svi želimo biti prihvaćeni, i svima nam treba neki dobar čoban koji će nas razumjeti i pokazati nam kojim putem trebamo krenuti. Suosjećam s obje strane, s bijelim i s crnim ovcama, s onima koji se vole družit sa stadom na nekom poznatom, ugodnom mjestu, i s crnim ovcama koje uživaju same i pasu travu na nekoj udaljenoj livadi. Ljubav i poštovanje svima. Mee…
