Napisala: Lucija Brežnjak, 4.d, ilustracija: Silvio Horvat, 4.d
Jedan od najsnažnijih osjećaja koji tijekom svojega života doživimo jest ljubav. Kada bismo bilo koga upitali, vjerojatno bi dobili manje-više isti odgovor kako su zaljubljenost i ljubav ti koji imaju neosporno velik učinak ima na nas. Opće je poznato kako ljubav ima moć ublažiti bol, potaknuti sreću, stvoriti umjetnička remek-djela koja nadahnjuju. Ona potiče ljude da čine geste za druge koje inače ne bi. U skladu s tom tezom ispitala sam kod djece različite dobi, svojih vršnjaka, parova srednje i zrele životne dobi, ali i samu sebe kako gledamo na povezanost zaljubljenosti, ljubavi i seksualnosti.
Što je ljubav?
Svi pamtimo svoju prvu ljubav iz vrtića, tako iskrenu i jednostavnu. Djeca od malih nogu vole one koji o njima brinu, u najranijim godinama života to su roditelji. Kako odrastamo tako raste i naša ljubav prema prijateljima koje upoznajemo, igračkama, okolini u kojoj živimo. Upravo zbog toga uputila sam se u lokalni vrtić gdje sam razgovarala s djecom predškolske dobi. Njihovi odgovorili na pitanje “Što je ljubav?” bili su pretežito isti: “Ljubav je kad se mama i tata vole”, iIi “Ljubav je kada se poljubimo.” Kada ih upitaš koga vole oni uvijek odgovaraju da vole svoje roditelje, često ubace i ime neke djevojčice ili dječaka. Svaki roditelj koji je to doživio, sjeća se dana kada je njihovo dijete došlo iz vrtića i obznanilo da voli neko drugo dijete.
Kako odrastamo tako se razvijaju i mijenjaju i naši osjećaji, a obujam emocija koji se vrti oko zaljubljenosti i ljubavi sve je veći. Smatram kako na ljubav i ljubavne odnose treba gledati tako da uočimo što više razlika i što više različitih pojmova. Ako na nju gledamo kao da je to nešto što je takvo kakvo jest, nešto o čemu se ne razmišlja i što se ne analizira možemo naići na probleme u stvarnom životu. Ljubav nije samo mistična i romantična čar, ona je i razočaranje i tuga.
Emocionalna uzbuđenja i maštanja
Teoretski gledano, ona prava ljubav može se dogoditi u bilo koje doba života, ipak velika većina svoju prvu pravu zaljubljenost doživljava u adolescentskom razdoblju. Ona je novo, uzbudljivo iskustvo koje utječe na naše svakodnevno funkcioniranje. Ljubavne veze u adolescenciji duboko su povezane s intenzivnim emocionalnim uzbuđenjima i maštanjima. Za mene, ali i sve ostale adolescente romantični odnosi vrlo su važni, oni baš kao i prijateljstvo, zadovoljavaju jednu od naših temeljnih potreba, onu za pripadanjem nekoj skupini ljudi ili samo jednoj osobi.
U vrijeme kada mlade osobe odrastaju fizički, ali i psihički, svaka ljubav ne može potrajati.
Nesretna adolescentska ljubav može biti bolna. Takva ljubav utječe na naše svakodnevno funkcioniranje. Ne možemo se usredotočiti na školske obaveze, zanemarujemo prijatelje ili ih previše opterećujemo pričama o osobi koja nas je povrijedila, radimo odmak od obitelji, zanemarujemo aktivnosti.
Odrastanjem i našim razvojem osjećaji koje dajemo i tražimo zauzvrat postaju sve jači. Kada smo bili djeca, riječi nisu bile potrebne, tek poneki zagrljaj i poljubac u obraz. U vrijeme naše adolescencije sve više žudimo za riječima ili onom određenom riječi. Kada je pravi trenutak da izgovorimo ono sudbonosno “volim te”? Istina je da nikada nećemo znati je li došao pravi trenutak. S ovako jakim riječima dolaze i nove obaveze. Ako smo spremni izgovoriti te dvije riječi, onda vjerojatno očekujemo i odgovor, on nažalost ne dolazi uvijek.
Što kada stvari postanu ozbiljne?
Kako i s kime obaviti onaj slavni razgovor od kojega podjednako bježe djeca i roditelji. Pitanje na koje me oduvijek zanimao odgovor je: Zašto je seks tabu tema? Živimo u svijetu u kojem ni heteroseksualni parovi nemaju prava otvoreno progovarati o seksu. Što nas je dovelo do toga? Svako dijete koje odrasta trebalo bi biti upoznato sa sigurnim seksom, ali i s posljedicama ovakvog odnosa. Odnosi između muškarca i žene mogu ozbiljno promijeniti njihovu sudbinu. Spolni odnosi donose najjaču energetsku razmjenu, pogotovo ako se događaju s ljubavlju.
Naša razmišljanja o ljubavi i spolnim odnosima mijenjaju se kako sve više starimo.
Parovi srednje životne dobi gledaju zrelije na ove dvije teme od nas adolescenata. To je doba kada više ne gledaju samo na zabavu i užitak. Parovi koji su se povezali na više načina od onog ljubavnog, iza sebe imaju barem pokoju godinu iskustva. I naši su roditelji nekada bili mladi i ludi, ali sposobnost da vjeruju jedan u drugoga i želja da izgrade ono što imaju danas ih je dovela do sljedeće faze u njihovim životima. Majka mi je objasnila da je to faza u kojoj zajedno ulažemo u nešto u što oboje vjerujemo, ali kako je poanta da je to ono što oboje volimo zajedno raditi. To može biti bilo što, zajednički dom, obitelj, karijera ili nešto najjednostavnije kao što su hobiji.
Veze i brakovi
Ono što mene zanima jest jesu li spolni odnosi nužni da bi veza opstala, što je s parovima koji su odlučili čekati do braka i što je s osobama koje stupaju u vezu ili bračni odnos, a aseksualne su? Smatram da naše veze i brakove ne moramo voditi s razmišljanjem kako su spolni odnosi ključ opstanka. Spolnost bi trebala imati svoje značenje. Činjenica je da pomoću nje na svijet dolazi novi život, da ona uzrokuje snažnu emocionalnu bliskost, ali i da ulaskom u takav odnos mi predajemo sami sebe, no to nužno ne mora biti tako. Aseksualnost se najčešće definira kao samoodređenje osobe koja nalazi seksualno ponašanje neprivlačnim. Takvo određenje ne mora nužno utjecati na vezu.
Ako ikada zaželim dobar životni savjet, uvijek se uputim osobi zrele životne dobi. Naše bake i djedovi iskusniji su čak i od naših roditelja. Iako nam je ponekad neugodno razgovarati s njima o vezama i ljubavnim problemima, činjenica je da su oni najviše prošli kroz život. Savjet koji ću zauvijek pamtiti dolazi od moje bake. “Godine prolaze. Ne vrijedi se udati dok si mlad. Proživi svoj život, a onda kada ispuniš svoje ciljeve uspori, stani i skrasi se s osobom koja te cijelo vrijeme čekala.”
