Napisale: Doroteja Višak i Dora Šarić, fotografija: FreePik
U današnjem društvenom okruženju, pogotovo medijskom svijetu, seksualizira se ili erotizira gotovo svaki segment življenja i to ne samo namećući, na različite načine provokativne obrasce ponašanja u društvenim odnosima i ljubavnim vezama već i kroz izbor odjeće, modu, umjetnost, hranu, fotografiju i slično. Naravno da su tome najizloženije mlade osobe iz razloga što su možda najpodatnije za fino iznijansirano manipuliranje ili pak zato što su neiskusne, često ulaze u eksperimentiranje i traže se.
Ipak postoji i skupina mladih ljudi koji taj društveni fenomen promatraju iz druge perspektive, a to je živjeti čistoću. Ne iz razloga što su aseksualni, ne iz razloga što vjera ograničava njihovu slobodu, ne iz razloga da se “igraju svetaca” što najčešće možemo čuti od ljudi, već je to njihova odluka koja je proizašla iz čistog poštovanja onoga što seks treba biti. One sagledavaju da je seks najsvetiji dar. To je čin predanja, ljubavi i zajedništva. Kroz seksualnu vezu pruža se najveće zadovoljstvo i omogućuje duboka povezanost dvoje mladih ljudi.
Pojam predbračna čistoća označava čisto življenje i spolnu neaktivnost prije braka, odnosno svjestan i odgovoran zajednički život dvoje ljudi.
Oni koji se odluče održavati takav odnos ovu drugu osobu ne žele upoznati samo kroz aspekt seksa. Razgovor, druženje i međusobno služenje njihovi su pravi iskazi ljubavi. Krivo je kad ljudi misle da tjelesnom povezanošću upoznajemo i uvažavamo drugu osobu. Praksa obično pokazuje da ako su mladići i djevojke ulazili u predbračne spolne odnose, prekid na njih ostavlja snažan, bolan i nerijetko neugodan osjećaj koji ostaje za cijeli život, a pretpostavka je da ako to nisu prakticirali prekid će lakše preboljeti. Kasnije su jedna ili obje strane povrijeđene.
Već je poznato stajalište, gledajući s medicinskog stanovišta, da se osobe koje ne žive predbračnu čistoću izlažu riziku češćeg obolijevanja od spolnih bolesti i opasnosti od neplodnosti. Stoga predbračni spolni odnosi ne krše samo vjerska uputstva, nego uzrokuju različite društvene i životne “krahove”: rastave brakova, prevare, pobačaje i depresiju. Živimo u hiperseksualiziranom svijetu koji nam gotovo nameće mišljenje da je seks potreba koja se treba što prije zadovoljiti inače ćemo se osjećati usamljeno i ostavljeno ili u krajnjem slučaju psihički nestabilno. Apstinencija, žrtvovanje, suzdržavanje od tjelesnih potreba je nepopularno, staromodno i gledano kao nazadno razmišljanje.
Ipak, pokušajmo osvijestiti kako je hiperseksualizirano društvo dio smišljene promidžbe potrošačkog i komercijalnog svijeta koja za cilj ima zloupotrijebiti i unakaziti taj predivni dar koji veza pruža.
