Brak, veza ili soliranje

Obitelj ili karijera? Biti ili ne biti sam? Koje su prednosti i mane života u braku/vezi i bez nje.

0
573
pregleda

Napisala: Lukrecia Meglić, 2.mt, ilustracija: Valentina Stojković, 4.d

Iz kojih se razloga ljudi danas odlučuju na brak? Rade li to iz ljubavi, materijalnih ili pak nekih drugih razloga? Kako biraju partnere s kojim žele provesti ostatak svog života? Kada znaju da su spremni stupiti u zajednicu kao što je brak? To su samo neka od pitanja koja se postavljaju današnjem društvu vezano uz brak. Ljudi žele imati osjećaj da pripadaju jednoj osobi s kojom mogu sve podijeliti u dobru i u zlu. Što je zapravo brak i zašto ljudi imaju potrebu sklopiti ga? Brak je zakonski i društveno uređena zajednica obično između muškarca i žene.

Brak je zajednica koja je regulirana zakonima, pravilima, običajima, vjerovanjima i stavovima koji propisuju prava i obaveze partnera te njihov zajednički status prema djeci, ako ih imaju. Na brak se prije gledalo kao na običaj koji se treba održavati te je tako on imao veliko značenje, no u današnje vrijeme izgubio je na značaju.

Danas se ljudi vjenčaju u “ozbiljnijim” godinama jer su više fokusirani na sebe i svoj život. Istraživanja su pokazala kako je posljednjih godina sve manje sklopljenih brakova te da se sve manje ljudi odlučuje na taj korak i svoje živote posvećuju sebi, svojoj karijeri te svojim životnim ciljevima.

Neki život bez ženidbe ne mogu zamisliti, obitelj im je na prvom mjestu.

Njima to predstavlja smisao života te se posvećuju osnutku obitelji. Koliko god čovjek bio društveno biće, ponekad mu je potrebno da se odmori, da se malo posveti sebi, posebno u današnje vrijeme kada, ako ne odvojimo barem malo vremena za sebe, stres se nagomilava.

Moglo bi se zaključiti kako je manje stresa razlog zašto ljudi biraju život bez braka ili trajnije veze, ali to ipak nije tako. U današnje vrijeme, kada je uspjeh jedna od najvažnijih stavki u životu čovjeka, ljudi se sve više fokusiraju na svoju karijeru, ona im odvlači pažnju od obitelji i/ili veze, ali u duhovnom smislu i dalje nisu sasvim zadovoljni.

Tek u kasnijim godinama počnu misliti na osnutak vlastite obitelji. Tada im je teže pronaći životne partnere te je to još jedan razloga zašto ostaju sami.

1Vlatka Mlinar, direktorica privatne tvrtke

Na pitanja vezana uz brak odgovara Vlatka Mlinar, direktorica privatne tvrtke iz Zaboka.

Igra li brak veliku ulogu u životu?

Lijepo je biti u braku i imati nekoga pokraj sebe, ali brak ne igra veliku ulogu u mojem životu.

S koliko ste se godina odlučili na brak i zašto?

Udala sam se sa 34 godine. Da me suprug nije zaprosio, i dalje bismo živjeli u izvanbračnoj zajednici jer meni osobno taj papir nema veliko značenje u životu.

Kako ste znali da je vaš sadašnji partner osoba s kojom želite provesti ostatak svog života?

Znala sam po tome što imamo zajedničke interese, dajemo si dovoljno prostora za one osobne i oko svega uvijek nađemo kompromis. Ipak, najvažnije je to što jedan prema drugom osjećamo ljubav i imamo veliko poštovanje.

Mislite li da biste mogli provesti život sami i jeste li ikada razmišljali o tome?

Mislim da bih mogla živjeti sama. Naravno da je ljepše živjeti u dvoje, ali mislim da sam dovoljno jaka osoba za samostalan život.

Jeste li ikada razmišljali o tome da ostanete sami te da život posvetite karijeri i svojim životnim ciljevima?

Da, jesam, i da nisam našla partnera s kojim se slažem tako dobro, vjerojatno bih i dalje bila sama. Prije nego što sam pronašla svog sadašnjeg partnera, bila sam jako posvećena svojoj karijeri.

Što mislite o činjenici kako se u današnje vrijeme sve više ljudi odlučuje na to da život provedu sami.

Smatram da je to u redu, zato što su ljudi shvatili da brak nije običaj te su više posvećeni sami sebi, svojim ciljevima i karijeri. Ako se odluče na brak, to rade radi sebe, zajedničkih interesa, a ne radi zajednice i očekivanja drugih.

2Marijana Culej, učenica ŠUDIGO-a

Kada su u pitanju mladi, postoje neki pokazatelji kako oni sve ranije ulaze u brak, ali ti brakovi većinom završe razvodom. Kako mladi danas planiraju svoj život te kako gledaju na ženidbu saznajemo iz razgovora sa šesnaestogodišnjom Marijanom Culej, učenicom Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok.

Život posvećen sebi uopće se ne čini kao loša ideja. To je dobar način da istražimo sebe, ispunimo svoje životne ciljeve te da nađemo svoj mir.

Možeš li mi reći jesi li ikada razmišljala o svojoj udaji?

Iskreno, razmišljala sam o udaji vrlo često, kako je to nepotrebno u životu te kako bi taj čin trebalo zaobići.

Misliš li svoj život posvetiti karijeri?

Nisam previše razmišljala o vlastitoj budućnosti, no zasigurno bih odabrala karijeru umjesto obiteljskog života. Smatram da svatko treba prvenstveno misliti na sebe te bez uspješne karijere ne možemo imati dobar život.

Ako bi se ikada udavala, s koliko bi to otprilike bilo godina?

Ako bih ikad i razmišljala o udaji, smatram da bi to trebalo biti kada bi moj život bio dovoljno stabilan kako bih bila spremna na to, a to bi bilo s nekih 35 godina.

Kako ti se čini ideja da život posvetiš samo sebi?

Život posvećen sebi se uopće ne čini kao loša ideja. Mislim da je to dobar način da istražimo sebe, ispunimo svoje životne ciljeve te da nađemo svoj mir.

3Marko Tršinski, informatičar

Ipak, ima primjera uspješnih brakova iako su zasnovani na vezama koje su trajale još od tinejdžerskih dana. O takvom iskustvu popričali smo s pedestogodišnjim Markom Tršinskim, informatičarem iz Luga Zabočkog.

Kako ste upoznali Vašu suprugu?

Naša je veza započela dok smo išli u drugi razred srednje škole. Doduše, nismo bili istog usmjerenja, ali često smo se susretali na hodnicima i tako se upoznali. Moram priznati kako sam se zaljubio do ušiju čim sam je vidio, ali ona to nije primjećivala, što mi je puno kasnije i priznala. S vremenom su slučajni susreti prerasli u razmjenu pokoje riječi, a potom u prijateljstvo i na kraju ljubavnu vezu koja traje već punih 35 godina.

Koja je tajna takve dugovječnosti?

Doista ne znam, nikad o tome nisam razmišljao niti si postavljao to pitanje. Ono u što sam siguran je kako smo moja supruga i ja i dalje dobri prijatelji. Zajednički odlučujemo o odgoju svoje troje djece, financijama i drugim obavezama.

Neki bi mogli pomisliti kako je Vaš brak savršen…

Ma ne… Naravno da ponekad bude nesuglasica, ali nekako ih prebrodimo. U mnogim pitanjima imamo različita mišljenja i nerviramo jedno drugoga, a s druge strane imam osjećaj kao da se s vremena na vrijeme ponovo zaljubim u nju. Za to je dovoljna neka sitnica poput njenog pogleda, načina na koji pristavi kuhati kavu…

Jeste li ikada razmišljali kakav bi Vam bio život da je niste upoznali?

Ne, ali sada kada me to pitaš… ha-ha. Možda bih bio samac, ali stvarno ne mogu zamisliti drugačiji život.

4Marija Barić, slobodna umjetnica

Kada bismo uspoređivali život u braku i izvan braka, mogli bismo zaključiti kako i jedan i drugi imaju mane i prednosti. O takvom smo iskustvu saznali od Marije Barić, četrdesetgodišnje slobodne umjetnice iz Krapinskih Toplica.

U brak vjerujem više nego prije. Često vidim sretne parove i drago mi je da takvi brakovi postoje iako sama nisam imala sreće pronaći svoju “srodnu dušu”.

Jeste li u mladosti razmišljali o braku?

Zapravo se u mladosti nikada nisam vidjela u braku. Iako su moje veze dugo trajale moj stav je bio i ostao – kada nestane ljubavi i kada veza postane navika, vrijeme je da se krene dalje.

Odakle takav liberalan stav prema vezama?

Brak mojih roditelja, iako dugotrajan, bio je u najmanju ruku problematičan. Mislim kako je odnos naših roditelja koji smo gledali u djetinjstvu temelj naših kasnijih veza ili brakova, bilo uspješnih ili ne. U svakoj nesuglasici ili svađi prepoznaješ obrasce koje ne želiš da se ponove pa često pušeš i na hladno.

Jesta li imali ozbiljne veze u mladosti?

Nakon fakulteta koncentrirala sam se na pronalaženje stana, radila nekoliko poslova istovremeno i bavila se umjetnošću pa za ljubav nije ostajalo previše vremena.

Kako ste upoznali supruga?

Supruga (danas bivšeg) upoznala sam preko interneta. Napravila sam profil na društvenoj mreži kao eksperiment i kada sam ga htjela ugasiti, moj budući suprug i ja započeli smo komunikaciju i dogovorili kavu. Ispostavilo se da on sa svog prozora može vidjeti mjesto gdje ja stanujem (to mi se činilo kao prst sudbine). Kako smo oboje već bili zreli ljudi, dobro smo se razumjeli, imali zajedničke interese, pa smo kroz neko vrijeme počeli govoriti i o braku. Trudnoća je tu priču malo ubrzala pa sam tu formalnost obavila bez prevelike euforije. Sjećam se da su se na svadbu neki ljudi sami pozvali jer su se htjeli osobno uvjeriti da ću zbilja i potpisati te papire…

Kakav je bio vaš odnos?

Kao i svaka nova stvar u prvo vrijeme ta novonastala “bračna” situacija me zabavljala i osjetila sam se konačno “uklopljena” u svu gomilu brakova s djecom. Naime, činjenica je da u protivnom ponesete stigmu “stare cure”, “čudakinje” i slično. Nekako ostanete na čistini. Ali kada visoki tonovi i nerazumijevanje s vremenom prevladaju nad zagrljajima, tada je jasno da se tom putovanju nazire kraj.

Kako je to završilo?

Prihvatiti razvod baš i nije bilo lako. Većina ljudi planira život zajedno, imaju zajedničke financije, zajedno brinu o djeci, putovanjima, namještaju… S jedne strane razvod djeluje oslobađajuće, ali nekako kao da ste priču odvrtjeli ponovno na početak. Jedina razlika je što ste nešto stariji i umorniji i imate djecu pa ste ujedno i zabrinutiji. Često imate i hrpu naslijeđenih kućnih ljubimaca koji su posebna priča.

Kako ste ponovo prihvatili samački život?

Dobra strana razvoda je što ipak imate određene slobode, ponovno se osjetite “živi”. Planirate svoje vrijeme bolje pa se češće možete posvetiti sebi. Iako je uz djecu to kao da planirate put na Mjesec, posebno ako su susreti s ocem svedeni na minimum koji zakon nalaže. Vi zapravo preuzimate ulogu oba roditelja i nadate se da to neće pretjerano utjecati na normalan razvoj vaše djece. Moj je razvod bio relativno (kažem relativno) normalan, jer smo prije svega mislili o psihičkom stanju djece pa smo se trudili da ne osjete taj ružan nedostatak ljubavi njihovih roditelja. Danas se čak i družim sa novom suprugom svog bivšeg muža. Oni si realno daleko bolje pristaju i drago mi je da su pronašli jedno drugo.

Vjerujete li u brak?

Možda ćeš se iznenaditi, ali danas u brak vjerujem više nego prije. Često vidim sretno oženjene parove i drago mi je da takvi brakovi postoje. Ja naprosto nisam imala sreće da nađem tu svoju “srodnu dušu” s kojom bih dijelila ostatak života. Često Vam kao samcu nedostaje partner za kino, za neko putovanje, da vam skuha čaj kad ste bolesni, ali naviknete se. Nađete prijateljice, ostale razvedene, tvrdokorne samce ili one koji su solo jer još nije došlo njihovo vrijeme za brak.

Razmišljate li kako drugi gledaju na Vaš život?

Za mišljenje okoline s godinama vas je sve manje briga. Gotovo da vas počne zabavljati njihovo dušebrižništvo koje se svede na zabrinute poglede i mumljanje bez konkretne pomoći. Lako je biti uklopljen, dodatno se osnažiš kad si “rasklopljen”. Mogli bismo zaključiti kako je najveća mana samačkog života ta što nemate kome ispričati svoje dogodovštine i svoje probleme. Mana života s obitelji je to što rijetko kada imate mir. Čini vam se kako ste tu da bi slušali i rješavali samo tuđe probleme, a o vašima nitko ne mari. Na kraju, svatko gradi svoj život te izabire svoj cilj, ono što mu pruža sreću i zadovoljstvo u životu. Izbor je na svakome od nas.

Prethodni članakŽivjeti čistoću
Sljedeći članakRazum i osjećaji
Redakcija digitalnog školskog lista "Tabula nova"
Podijeli objavu

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.