Znate li ona putovanja kojih se sjećate cijeli život? Eh, prvog dana u ožujku dogodilo nam se baš to. Krenuli smo za Torino (Italija) kasno navečer i putovali smo cijelu noć koja je bila i više nego uzbudljiva, barem u našem autobusu. Većinu vremena svjetla su bila ugašena jer su se profesori nadali da ćemo svi na počinak. Gadno su se prevarili kada su čuli čak četiri različita zvučnika. Ne mogu ni započeti s opisivanjem kako smo lijepo pjevali i zabavljali se. Nakon nekoliko sati umorili smo se te su neki i zaspali. Ranom zorom probudilo nas je sunce koje je zatim nestalo u magli. Oni na koje sunčeve zrake nisu imale nikakav utjecaj, probudio je snažan miris prirode (op. ur. miris stajskog gnojiva koji se širio s obližnjih poljoprivrednih zemljišta).
Muzej automobila i razgledavanje centra Torina
Nakon iscrpljujuće i napete vožnje u autobusu došli smo do muzeja automobila Museo Nazionale dell’Automobile. Samostalno smo krenuli u obilazak ogromnog muzeja u kojem je izloženo dvjestotinjak automobila i brojni predmeti vezani uz njih. Vjerujem da se većini učenika najviše svidio baš ovaj muzej. Bilo je tu i fotografiranja jer ipak vrijedi pravilo – Ako nije na Instagramu, nije se dogodilo. Naravno, moram pohvaliti i profesore koji su također razgibavali kamere svojih mobitela i fotoaparata.
Nakon još nekoliko fotki, odlučili smo krenuti u sam centar Torina. Strpljivi vozač iskrcao nas je ispred glavnog željezničkog kolodvora Torino Porta Nuova te smo pješice nastavili po ulici Via Roma. Dakako, to nije bila obična ulica jer je bila puna raznih dućana kao što su Zara, H&M, Bershka i mnogi drugi. U toj ulici nisu vrebali samo trgovci već i poneki potencijalni lopovi, no uz malo sreće i puno pameti izgurali smo do trga Monumento a Emanuele Filiberto. Nakon nekoliko činjenica o trgu koje su nam rekli vodiči, nastavili smo dalje do palače Piazza Castello. Tamo smo se sve dogovorili i dobili slobodno vrijeme.
Čim smo se malo udaljili od točke sastanka, podijelili smo se u manje grupice – ta naša mala jata bila su najsigurnija. Vidite, ponovno smo bili okruženi raznim uličnim trgovcima i možda pokojim lopovom. Kao Hrvati, moramo biti ponosni što na takve situacije i doživljaje nismo navikli u Lijepoj Našoj. No, ipak nije sve bilo tako crno jer su nam ti doživljaji bili poprilično zanimljivi pa će sve to možda i prijeći u lovačke priče kojih ćemo se sa osmijehom sjećati.
Povezanost stripa i filma u Muzeju filma
Nakon slobodnog vremena slijedilo je kratko prebrojavanje i put pod noge do Muzeja filma koji se nalazi u 168 metara visokoj kupoli Mole Antonelliana koja je izgrađena 1889. godine. Tako masivna i stara građevina bila je jako zanimljiva, ali i zastrašujuća. Prvi kat muzeja izgledao je kao tipičan muzej te su se neki uspavali, no uspinjanjem do drugog kata došli smo do kupole. Iako je muzej izgledao velik izvana, ipak smo bili posve zaprepašteni veličinom prostora iznutra. Ta visoka kupola imala je spiralne viseće mostove i svaki je kat bio posvećen nekoj temi, npr. povezanost stripa i filma. Penjanjem po visećim mostovima vidjeli smo brojne filmove sa superherojima. Svaki tren mogli smo spustiti pogled dolje na dva ogromna platna koja su prikazivala kratke filmove.
Najviše me se dojmila visina kupole i moram priznati da mi na vrhu nije bilo svejedno. Doživljaj je bio još snažniji kada smo vidjeli dizalo u samoj sredini kupole koje je vodilo na vidikovac – Torino u 360 stupnjeva. Nažalost, na dizalo nismo išli, no zasigurno nismo bili razočarani ostalim sadržajima muzeja. Nakon toga zaputili smo se prema hotelu Des Alpes gdje nas je dočekala zanimljiva večera i krevet. Namjerno sam napomenuo da je večera bila zanimljiva jer ipak nije bila tipična talijanska kuhinja. Poslije večere krenuli smo u svoje sobe. Naravno, bilo je zanimljivo cijelu noć, ali dugo putovanje ipak je uzelo danak.
Drugi najveći Egipatski muzej na svijetu
Ustali smo, za mnoge, ranom zorom, čak u sedam sati. Pojeli smo doručak i krenuli u nove avanture. Prvo je na popisu bilo srednjevjekovno selo Borgo Medievale koje smo razgledavali većinu jutra. Selo je bilo zanimljivo, no zanimljivije je bilo zelenilo prepuno vjeverica pored sela, na obali rijeke Po. U tom zelenilu vidjeli smo brojne životinje – od pitomih vjeverica do raznih pasa koji su te iste vjeverice uživali naganjati. Nakon još nekoliko slika krenuli smo ponovno do centra, ovaj puta do Egipatskog muzeja – Museo Egizio osnovanog 1931. godine. Radi se o drugom najvećem egipatskom muzeju u svijetu pa možete samo zamisliti brojne kolekcije kamenja, hm, artefakata koje smo vidjeli. Šalu na stranu, muzej je bio jako zanimljiv, jedino bih rekao da je gužva bila nesnosna. Guranje i naguravanje s drugim turistima mogli bismo usporediti s napornim guranjem kamenja za izgradnju piramida.
Povratak u Hrvatsku
Kraj! Krenuli smo nazad prema krcatim konzervama na kotačima, a bilo nam je tako zanimljivo. Ta borba sa sjedalima i zvučnicima trajala je i na putu prema kući. Zanimljiv put nas je sve jako povezao. Zbližili smo kao razredi i kao pojedinci, kako učenici, tako i profesori.
Napisao: Borna Banovec, 2.MT, snimili: Krešimir Varga i Nikola Sinković, naslovna fotografija: Lovro Šurbek, 1.MT
