Napisala: Eva Novak, 4.d
U sklopu terenske nastave učenici ŠUDIGO-a Zabok koji se obrazuju u području likovne umjetnosti i dizajna posjetili su Muzej za umjetnost i obrt. Razlog posjeta bila je izložba na kojoj su se imali priliku upoznati s umjetnošću, kulturom, arhitekturom, fotografijom, dizajnom, književnošću, kazalištem, glazbom, filmom i drugim područjima života u Hrvatskoj šezdesetih godina prošloga stoljeća. To je razdoblje obilježeno prelaskom društva iz sela u grad, odnosno posvemašnjom industrijalizacijom.
Na samom početku izložbe mogli smo vidjeti mali dio tipičnog stana iz tog vremena kao i nacrt/reklamu za njega koji je služio za prodaju. Takva se komercijalizacija u to vrijeme javlja prvi puta i služila je za uvjeravanje stanovništva da se presele u grad što se u konačnici i dogodilo. Stančić je jednostavan, ali moderan i dizajnerski privlačan još i danas tako da nije neobično kako je velik dio doseljenog stanovništva prihvatilo (za njih) nov način stanovanja. Ono što se mene dojmilo je suvremeni izgled opreme stana koji puno ne odskače od današnjeg poimanja modernog, a mogu samo zamisliti kakav je tek dojam ostavio na ljude u 60-tima.
Imali smo priliku vidjeti i modu te ikonu tog vremena – Fiću koji, istina, za mene nije veliko iznenađenje s obzirom na to da sam živjela u mjestu koje je zapelo u prošlosti te poznajem mnoge koji se s nostalgijom sjećaju tih godina. Čuli smo mnogo zanimljivosti o načinu života kao, i meni najzanimljivije, to da su tada morali većinu modernih stvari poput odjeće kupovati u Italiji. U tadašnjoj Jugoslaviji, kojoj je Hrvatska nekada pripadala, nije bila toliko velika ponuda poznatih brendova kao što je danas, no ipak nisam stekla dojam kako je ljudima je išta nedostajalo.
Od raznih umjetničkih djela iz tog razdoblja teško mi je odlučiti koje posebno istaknuti, ali uživo vidjeti slikarska djela o kojima učimo u školi i koje analiziramo zaista je poseban osjećaj. Skulpture su većinom apstraktne i vrlo dojmljive.
Nakon obilaska dizajnerskog i umjetničkog djela izložbe spustili smo se u prizemlje gdje je prikazan svijet filma i glazbe. Filmovi iz perspektive naše generacije djeluju pomalo zastarjelo, no ipak su nam zanimljivi. Što se pak glazbe tiče, ona je prema mišljenju mnogih mojih vršnjaka (pa i roditelja, djedova i baka… ;D) tada imala svoje najbolje godine. Filmske su projekcije na nekoliko mjesta u izložbenom prostoru prikazivane preko cijelog zida što je na mene ostavilo dojam kao da sam dio filma, a glazbu smo mogli slušati preko slušalica okruženi pločama i slikama izvođača što je stvaralo poseban doživljaj i ugodnu atmosferu.
Izložba me vratila u vrijeme koje, istina, nisam doživjela, ali ne prepušta ništa mašti već vrlo zorno prikazuje umjetnički aspekt tadašnjeg života. Također je zanimljivo saznati što je sve i kako utjecalo na suvremenu umjetnost i dizajn, a meni posebno na začetke internacionalnog stila u dizajnu na ovim prostorima.
Kroz presjek ovog važnog desetljeća izložba je prikazala kako su te godine u Hrvatskoj u ekonomskom smislu donijele do tada neviđeni prosperitet i pridonijele razvoju konzumerističkog društva, ne samo za Hrvatsku i njeno okruženje već i trenutke kada se na globalnoj razini mijenjaju politika, ekonomske i kulturološke prilike. To je vrijeme festivala zabavne glazbe, Fiće, mini-suknje, rock’n’rolla, emancipacije na svim razinama društva. Preporučujem onima koji nisu da svakako posjete izložbu i vrate se u šezdesete.
