U nedjelju, 31. listopada je zapaljena vatra u našoj sjenici koju su prouzročila nekolicina neodgovornih mladih. Ova sjenica je svima nama važna, najviše zato što nam služi i kao vanjska učionica kako ne bismo morali biti zatvoreni u školi nego da bismo boravili na svježem zraku što je u zadnje vrijeme teže izvesti zbog virusa. Sva sreća pa je jedan od djelatnika škole naišao i vidio požar. Svi učenici, a i djelatnici škole su iznimno zahvalni zbog toga.
Sve više i više se može vidjeti neodgovorno ponašanje barem svakog drugog čovjeka. Trebali bismo posebno obratiti pažnju i početi razmišljati o načinima kako ublažiti štetu koju nanosimo prirodi s kojom također ugrožavamo i naš vlastiti život. Čovječanstvo je spalo na to da se na svakom kutu naše Zemlje može pronaći zagađenje i razbacano smeće.
Moramo to promijeniti. Moramo sebe promijeniti kako se ne bi svijet promijenio na gore.
Prebrzo trošimo prirodne resurse ne razmišljajući o posljedicama koje nam mogu donijeti. Masovno su se počele rušiti šume i na njihovim mjestima se grade autoceste, zgrade itd., a nitko ne razmišlja o tome kako šume doprinose razvoju kisika koji nam je potreban za život na Zemlji. Također, one su i dom životinjama koje našim zagađenjem ugibaju iz dana u dan sve više. Morskih je životinja sve manje i manje zbog masovnih ribolova koje dovode do odumiranja i štete hranidbenom lancu. Zamislite samo koliko bismo pomogli prirodi da bi samo svatko od nas posadio barem jedno stablo u svojem dvorištu. Razvrstavajmo otpad, odlažimo ga u predviđene kontejnere za plastiku, staklo, papir. Osvijestimo se! Jer otpad nije smeće i može se lako iskoristiti u neku drugu svrhu. Stara tegla od krastavaca može postati vaza za cvijeće ili staklenka u kojoj bismo čuvali bombone, samo bismo ju trebali ukrasiti, a za to bi nam trebalo malo ljepila, vune i kreativnosti! Na staklenku stavimo malo ljepila i oko nje omotamo vunu u raznoj boji. Prava reciklaža!
Živimo na ‘šarenoj lopti’ koju smo nazvali Zemljom. Ona je bogata vodom, planinama, biljkama, životinjama. Bogata je raznim narodima i njihovim kulturama. Taj svaki narod ima svoje različitosti i posebnosti. Zato se potrudimo da naša Zemlja, Zemlja na kojoj živimo postane bolja nego što je ikad bila, potrudimo se da bude zelenija, šarenija i puna života. Ona je naša kuća, naš dom i trebali bismo razmišljati o našoj budućnosti jer Zemlja je samo jedna i svi smo mi dužni brinuti se o njoj! Vrijeme je da se pokrenemo, da počnemo živjeti zeleno!
