Desest kreativnih godina

Dani Ksavera Šandora Gjalskog - likovna radionica umjetničke grafike

0
456
pregleda

Napisala: Carmen Bačura Potočić, fotografije: C. Bačura Potočić, N. Sinković

Rođena sam 1972. i odrasla u Zagrebu, doduše, najranije djetinjstvo provela sam u Lučkom koji je danas dio Novog Zagreba, a u vrijem kada sam ja bila dijete to je bilo malo mjesto, čak selo pored Zagreba. Moji baka i djed s kojima smo tada živjeli, imali su pravo seosko domaćinstvo s konjima, kravama, svinjama, kokošima, vrtom i voćnjakom i sa svime onime što k tome pripada. Moja najranija sjećanja vežu se uz djeda koji za mene i moju sestru rezbari drvene igračke i baku koja radi sir. U dvorištu je bila i jedna stara pumpa gdje smo uvijek prali povrće iz vrta, a najslađe su bile mrkve koje smo mi djeca sami iskopali i potom oprali pod pumpom. U štali na jednoj vješalici visio je mali plavi lončić iz kojeg smo, čim je baka pomuzla kravu, pili toplo mlijeko. Pamtim i razne mirise tog mog seoskog života.

U tatinoj garaži

U vrijeme kada sam trebala krenuti u školu, preselili smo se u centar Zagreba, na Trešnjevku. Mislim da sam tada u tatinoj garaži prepunoj alata i u bezbrojnim satima provedenim uz njega dok je nešto popravljao, radio, sastavljao i farbao usvojila neke vještine koja su me usmjerile prema likovnosti i umjetnosti. Naravno da je likovni bio moj najdraži predmet u osnovnoj školi, a negdje u 6. razredu, kada sam od svog profesora saznala da postoji srednja škola u kojoj se uči crtati i slikati, znala sam da je to moj put. I tako sam upisala Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. Strašno sam voljela tu školu, odnosno, dobro sam se tamo osjećala jer sam uživala na nastavi crtanja i slikanja na slikarskom odjelu. Tamo sam stekla i doživotna prijateljstva. To je bilo razdoblje 80-tih i nekako je sve prebrzo prošlo.

Završetak srednje škole obilježava borba za osamostaljenje Hrvatske i prvi izbori jer taman sam napunila 18 pa sam mogla glasati. Odmah nakon srednje škole 1991. upisala sam likovnu akademiju u Zagrebu, nastavnički smjer. Početak studentskih dana zauvijek ću pamtiti po turbulentnim emocijama velikog zadovoljstava jer sam upisala studij o kojem sam sanjala, ali i po strepnjama i strahu iz te ratne godine koje sam provela u podrumima i skloništima na Jabukovcu i na Filozofskom fakultetu. Ja spadam u tzv. ratnu generaciju studenata.

Umjetnička afirmacija

Često razmišljam da li je to što sam najstarija od šestoro djece svoje obitelji nekako nesvjesno utjecalo na mene pa sam upisala baš nastavnički smjer na ALU. Starija sestra je pomalo i učiteljica svojoj mlađoj braći i sestrama, zar ne? Još za vrijeme studija počela sam izlagati na skupnim i samostalnim izložbama, a postala sam i članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Tijekom studija više sam bila usmjerena na umjetnički, slikarski dio, i nisam baš bila sigurna da ću ikada raditi u školi. Čak sam i radila u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, kratko na zamjeni, i zaključila kako to nije za mene. Ali, kako to u životu obično bude, neki susreti i događaji odvedu nas kamo nismo planirali, a kasnije shvatimo da je to zapravo i trebalo tako biti. Jednog sam dana, mislim na otvorenju neke izložbe, srela kolegicu s faksa, Zabočanku, koja mi je rekla da radi u novootvorenoj umjetničkoj srednjoj školi u Zaboku i da trebaju profesore za umjetničke strukovne predmete i evo već 20 godina radim u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok.

Moj pedagoški put i rad od tada se razvija i raste. Moram zahvaliti svim svojim učenicima jer su me oni svojim osobnostima i afinitetima izazvali i potaknuli na mentoriranja te su osvojili brojne državne nagrade i priznanja. Upravo zbog njih, zapravo za njih, napisala sam udžbenik Grafičke tehnike – za srednje škole s programima vizualnih umjetnosti i dizajna u izdanju ŠK, 2014. Nezaobilazan i neizostavan oblik rada, onaj u vlastitom ateljeu, omogućuje mi nadogradnju iskustava u likovnom izražavanju koja se trudim prenijeti učenicima. Moj likovni rad vezan je prvenstveno uz slikarstvo i grafiku, ali likovno stvaralaštvo je proces koji nema recepta, a kreativan proces odvodi vas u razne smjerove u kojima nove ideje vežete i spajate s postojećim iskustvima koja nisu vezana isključivo i samo za likovne umjetnosti. Sve ono što me okružuje, i vizualno, i u bilo kojem dugom smislu – emotivnom, obiteljskom, poslovnom… moji sinovi, suprug, obitelj, prijatelji, kolege, učenici, rad u vrtu, šivanje, kuhanje, vožnja autom sve čemu sam izložena za mene je izvor inspiracije. Trenutno u svojim radovima istražujem i spajam grafičko svojstvo multiplikacije i otiskivanja s ostalim likovnim tehnikama – crtanjem, slikanjem, kolažom, trodimenzionalnim oblikovanjem te koristim i šivaći stroj kojim izrađujem tekstilne kolaže koje integriram u radove.

Smatram da je umjetnost, u bilo kojoj formi, izuzetno važna i za svakog pojedinca i za društvo u cjelini te se rado odazivam na događanja u kojima mogu pokazati i prenijeti svoja znanja i vještine. Tako mogu s ponosom reći da od 2007. godine vodim Likovne radionice umjetničke grafike na kulturnoj manifestaciji Dani Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku.

Gjalski kao inspiracija za jastuke

Radionica… i sama riječ kaže da netko nešto radi, a likovna radionica je posebna jer garantira opuštenu atmosferu, ugodno okruženje, zabavan rad i na kraju konkretan produkt rada, artefakt. Tijekom godina vođenja ove grafičke likovne radionice ustanovila sam da se na nju prijavljuju mladi koji vole sudjelovati u nečem posebnom, u zajedničkom procesu stvaranja, istraživati i isprobati nešto novo, ali i pokazati što znaju. To me inspirira da osmislim teme vezane za umjetničku grafiku koju integriram u neka druga područja pa ona postaje primijenjena grafika. Najviše volim kada tijekom radionice smislimo što bismo mogli raditi sljedeće godine.

Ove godine izradili smo linoreške matrice s uzorcima koje smo otisnuli na tekstil, konkretno na jastuke koji su postali dio opreme za klupe koje smo izradili recikliranjem drvenih paleta. Dakle, osim što smo osmislili i nacrtali tekstilni uzorak za jastuk, za koji je Gjalski bio inspiracija svojim djelima, izradili smo i matrice koristeći nožiće i dlijeta za rad na linoleumu. Matricu smo otisnuli na jastučnice koristeći grafičku prešu. Ujedno smo pilili, rezali i spajali drvene palete. Reciklirali smo ih i od njih oblikovati klupe, naravno, uz završnu obradu brušenjem i bojanjem. To je ukratko opseg poslova jednog likovnog radioničara za ovu godinu. Kakve li su to vještine zalutale u likovnu radionicu?

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.