Moram biti iskrena s vama odmah u prvoj rečenici – ne znam odakle početi ni kojim redoslijedom Vam ispričati sve svoje dojmove o ovoj knjizi. Zato vas molim da mi oprostite i otrpite ovaj zbrda-zdola stil izlaganja. Ako mislite da ne možete, postoji velika šansa da će vam i Tama u meni ići na živce.
Kod dobrog dijela knjiga čitatelju treba malo da se u početku zagrije za priču, da utapka u svijet u kojem će provesti narednih 200, 400, 800 stranica. Dobra stvar (možda i jedina) kod ove knjige je što se u priču vrlo lagano i entuzijastično utrči. Knjiga ima snažan i mračan početak; mladić čiji se život odvija u kavezu priča nam o sebi i torture koju prolazi svakoga dana. Imamo mlado biće koje je svjesno svoje tragedije i odlučno je da ne dopusti da ga slome. Pitanja frcaju: Zašto si tu? Jesi li oduvijek tu? Do kada ćeš biti tu? Što žele s tobom? Stotine pitanja koje stvarno guraju čitatelja da lista dalje.
Tama u meni debitantski je roman autorice Sally Green, koji oduzima dah. Roman je tamna biografija o borbi preživljavanja u tajnom društvu vještica u modernom dobu. Prvi je dio trilogije, a postao je pravi književni fenomen. Izdavači i čitatelji kao da su začarani ovim nadnaravnim trilerom punim tamne magije koji je i prije objavljivanja ušao u Guinnessovu knjigu rekorda – a i već su otkupljena prava za film za cijelu trilogiju. Tama u meni očaravajuća je priča o otuđenosti i neslomljivosti volje da se opstane. Ova priča će vas zarobiti i neće vas pustiti do zadnje stranice. Kaže se da su ovo nove Igre gladi, čak se i glavni lik uspoređuje kao izuzetno tamni Harry Potter u kombinaciji s Bourneovim identitetom.
Magija ipak postoji. Svijet je podijeljen na dobro i zlo, na prijatelje i neprijatelje, na bijelo i crno. Nathan ne zna čitati, ne zna pisati, ali može zaliječiti rane vrlo brzo, brzo čak i za vještice. Loše mu je ako noću ostane u zatvorenom prostoru. Držali su ga zatočenog u kavezu od četrnaeste godine. Sve što mora učiniti jest pobjeći i pronaći Mercury, zlu crnu vješticu. Ali to mora učiniti prije sedamnaestog rođendana jer će inače biti prekasno. Jednostavno. Nathanova jedina krivnja (ili nesreća) jest što je rođen kao dijete bijele vještice i najopasnijeg crnog vještca. Svijet u kojem živi je svijet kojim vladaju bijele vještice, a Nathan je anomalija; ne mogu ga prihvatiti jer nije “bijel”, a ne mogu ga ni pogubiti jer nije ni “crn”. Nathan je ono što oni zovu “polukod”. Kao polukod, Nathan je žrtva stalne netrpeljivosti društva u kojem odrasta i pod stalnim nadzorom Vijeća bijelih vještica koje ga redovito testira da bi konačno utvrdilo je li više crn ili bijel. Odrasta u majčinoj obitelji, ali gotovo ga svi izbjegavaju, ignoriraju, zlostavljaju.
Jedine svijetle točke u njegovu životu su brat Arran, baka i Annalisa. On mrzi bijele vještice ali voli Annalisu, koja je, nažalost, jedna od njih. Njihova je ljubav vrlo opasna, ali i neodoljiva. Nathana, kao i njegovu braću i sestre, odgaja baka, sve do Nathanove 14. godine, kada Vijeće odluči izdvojiti ga iz obitelji i staviti ga pod svoj strogi nadzor; u kavez, na nepoznatoj lokaciji daleko od doma. Usamljen je i prestrašen, zatočen u kavezu i ranjen, ali mora pobjeći prije svoga sedamnaestog rođendana kako bi dobio svoja tri vještičja dara ili će umrijeti.
Sarah Malnar, 3.d, izvor slike: Mozaik knjiga
