Matrix je vrlo poznat znanstvenofantastični film koji su napisale i režirale Lana i Lilly Wachowski 1999. godine. Cijeli se film temelji na virtualnoj stvarnosti te opisuje njenu budućnost. Tema se filma vrti oko svjesnih strojeva koji imaju razvijen sustav umjetne inteligencije te iskorištavaju ljudski elektricitet i toplinu tijela kao izvor energije. Međutim, neki su se ljudi, kao što je računalni programer Neo, oslobodili „svijeta snova“ i vratili u stvarnost. U virtualnom su svijetu ljudi bili sretniji i sve je djelovalo puno bolje i ljepše negoli u stvarnosti, a to je i bio razlog zbog kojeg su mnogi odlučili živjeti u „svijetu snova“.
I sad dolazimo do pitanja zašto je to tako? Moje je mišljenje podijeljeno. S jedne strane razumijem zašto bi ljudi htjeli živjeti u virtualnom svijetu, dok s druge strane ne smatram da je to ispravan način života. Zašto mislim da bi ljudi radije živjeli u virtualnom svijetu? Prije svega, zbog toga što se pokušavaju maknuti od problema današnjice i žele živjeti pod što manjim stresom te se žele opustiti od napornog posla, što je moguće jedino u takvom svijetu. Dalje, smatram da ljudi, pored opcije da žive u “tmurnom“ i “dosadnom“ svijetu, radije biraju lažan virtualni svijet u kojem bi sve bilo savršeno. Mislim li da je to ispravan način života? Ne. Ne u potpunosti. Zato što nam u životu nikad neće ići lagano i mislim da bismo se s takvim problemima trebali suočiti, a ne ih izbjegavati. Ipak, do neke mjere i podržavam tu ideju življenja u virtualnoj stvarnosti. Jedan je razlog čista znatiželja, a drugi bi bio taj osjećaj savršenstva. Međutim, mislim da, kada bih i živio u takvom svijetu, on bi ubrzo postao dosadan zato što su u stvarnosti upravo problemi ti koji nam život čine zanimljivijim. Dobro, možda ne baš uvijek.
Sve ovo možemo povezati i s temom drame Život je san baroknog pisca Pedra Calderona de la Barce. U toj drami kraljevića Sigismunda zatočio je otac zbog proročanstva da će postati okrutan vladar. Nakon godina zatočeništva Sigismund se našao u dilemi jer nije siguran što je san, a što java. Naime, on osjeća da ne živi u stvarnom svijetu jer mu ništa, osim ljepote djevojke Rosauro, ne djeluje stvarno i počinje sumnjati da je cijeli život samo san. Iako je smatrao da živi u snu, nije se htio probuditi misleći da bi mogao izgubiti sve ono što voli. Na kraju shvaća da ga je takav život u snu naučio da bude pravedan i dobar. Postaje plemenit vladar te se na taj način suprotstavlja proročanstvu.
Sve u svemu, iz svega ovoga možemo zaključiti da svatko ima izbor živjeti kako god želi. E sad, živimo li i mi u nekoj iluziji vanjskog svijeta? To ne znam, ali znam da je samo jedna stvar točna, a to je da nikada ne možemo biti potpuno sigurni.
