Prilikom izvođenja nastavne jedinice Ponavljanje gradiva iz književnosti (domena: Književnost i stvaralaštvo, datum: 15. lipnja 2021.) u trećem razredu dizajnera primijenjena je metodologija s Treninga za trenere Škole održivosti na temu održivog razvoja u praksi održanoga u razdoblju 14. – 16. svibnja 2021. u Tuheljskim Toplicama. Na taj su način vježbe Zrcalni kip (Skulpture od inteligentne gline) i Hod privilegije inkorporirani u nastavu predmeta Hrvatski jezik.
Tijekom izvođenja vježbe Zrcalni kip učenici su morali prikazati jednu od junakinja iz književnih djela koja su čitali tijekom nastavne godine. Učenici su izrazili asocijacije na kipove te pokušali pogoditi koga i u kojoj situaciji predstavlja pojedini kip. Kipari i kipovi objasnili su koju su scenu i koji lik osmislili te zašto. Također, kipovi su iznosili svoje doživljaje te objasnili kako su se osjećali u poziciji lika/kipa. Svi su prikazani likovi bili u određenoj poziciji potlačenih. Učenici su to osjetili na svojim tijelima, prisjetili se djela i zaključili o potlačenosti prikazanih ženskih književnih likova. Proveden je refleksivni razgovor s učenicima.
Nakon prvog zadatka uslijedila je vježba Hod privilegije. Galerija ženskih likova upotpunjena je likovima od antike do modernizma. Svaki je učenik/ca predstavljao/la jedan ženski lik. Učenicima su pročitana pravila, a zatim i tvrdnje navedene u pripremi. Za svaku pojedinu od osam tvrdnji učenik/ca je morao/la iskoračiti korak unaprijed u slučaju kad se tvrdnja odnosila na lik koji predstavlja, odnosno korak unatrag u slučaju kad se tvrdnja nije odnosila na lik koji predstavlja. Učenici su vježbu izvodili zatvorenih očiju. Po završetku vježbe, kada su otvorili oči, vidjeli su na kojoj se poziciji nalaze u odnosu na onu početnu.
Većina je učenika/ca nazadovala. Uslijedilo je komentiranje vježbe, ali i društvene pozicije žene u pročitanim lektirnim naslovima. Povlačeći paralelu između književnog djela kao mogućeg svijeta i stvarnog, realnog svijeta učenici su došli do zaključka kako, kada se govori o položaju žene u društvu, razlika u vremenskome periodu od antike do modernizma nije velika te kako je potrebno kontinuirano buđenje svijesti o ravnopravnosti spolova.
Tijekom provođenja vježbe učenici su promišljali o likovima koje su predstavljali, prisjećali se njihovih socijalnih identiteta te, u jednu ruku, proživljavali ono što su u djelima proživljavale književne junakinje.
Nastavni sat, osmišljen i koncipiran na ovaj način, uvelike je doprinio boljem učeničkom poimanju samih likova, ali i njihova položaju u društvu. Opteretivši svoje tijelo, iskrivivši ga i zadržavajući ga u tome položaju određeni vremenski period svaki je učenik/ca na trenutak preuzeo na sebe teret lika, poistovjetio se s njime te ga bolje razumio. Razmjenjujući mišljenja učenici su ostvarili interakciju te međusobno vrednovali jedni druge, ali i same sebe za učenje. Hod privilegije učenike je uveo u socijalni status lika, onaj društveni. Učenici koji su nazadovali od svoje početne pozicije čak su naveli da osjećaju određenu količinu srama. Usmjerili su pozornost na vlastite doživljaje – doživljaje lika koji su preuzeli na sebe – te su introspekcijom uronili u unutrašnjost svakoga prikazanog ženskog lika. Istovremeno je provedena i (samo) refleksija u vidu usmjeravanja pozornosti na znanje stečeno tijekom školske godine.
Pomoću ovih vježbi učenici su osvijestili svoje tijelo, ali i prostor unutar kojega smo se nalazili i kretali, fizički su promislili lik koji su preuzeli na sebe te sve zajedno zaokružili dijalogom i osvrtom. Primijenjene vježbe i metodologija uvelike su pomogli u ponavljanju nastavnoga gradiva, a učenici su se zabavili i nasmijali.
Napisala: Ivana Kotarski, prof.
