Razgovarala: Ema Mihaliček, 3. MT, snimio: Domagoj Sever
Svakodnevno, pregledavajući društvene mreže, naletim na prekrasne prizore svijeta u kojem imamo čast živjeti. Osoba zaslužna za sve te prekrasne fotografije koje iskaču po mom feedu je Domagoj Sever, koji svojim pratiteljima svakodnevno pruža luksuzna putovanja u najljepše dijelove našeg planeta. Ukoliko volite putovanja, upoznavanje različitih kultura, krajeva i gastroponude, pravo je vrijeme da postanete jedan od 78 tisuća pratitelja na Domagojevu Instagramu. Ovaj 35-godišnji fotograf iz Ivanca hrvatske ljepote pokazuje svijetu, a svjetske nama. Kako bih vas, a i sebe još više upoznala s radom našeg travel bloggera, pripremila sam mu nekoliko pitanja.
U kojem periodu života si odlučio postati fotograf i kako su izgledali prvi koraci koji su te doveli do ovoga što si danas?
Sasvim slučajno, moja ljubav i strast prema fotografiji postali su s vremenom i posao, pa danas mogu presretan reći da živim od fotografiranja. Nekako postepeno su dolazile nagrade koje su mi omogućile i kupovinu bolje opreme, a i otvarale su mi se nove suradnje i vidici.
Kako to da naš najnagrađivaniji fotograf luta svijetom i fotografira mobitelom? Zašto mobitelom? Koje su prednosti i mane toga? Iskreno, očekivala bih da imaš neki vrhunski fotoaparat s izmjenjivim objektivima, vrijedan nekoliko desetaka tisuća kuna…
Imam nekoliko fotoaparata jer su mi potrebni za studijska fotografiranja, ali mobiteli danas imaju kamere koje su bolje od DSLR fotoaparata kada sam počeo fotografirati. Kako sam ambasador Huaweija te surađujemo već niz godina, neka putovanja sam odradio samo fotografirajući mobitelom i priznajem da je puno lakše putovati bez teškog fotoruksaka punog objektiva.
Uhvatiti taj poseban trenutak i prenijeti ga u jednu fotografiju, ljepota je koju je jako teško opisati.
Kako nastaju sve te prekrasne fotografije? Postoji li fotografija kojom si u potpunosti zadovoljan?
Don’t shoot what it looks like. Shoot what it feels like. – David Alan Harvey. Malim brojem fotografija sam u potpunosti zadovoljan, ali s vremenom takvih je sve više. Sve manje klikam, a sve više pokušavam prenijeti emocije, baš onaj trenutak koji govori više od tisuću riječi.
Često te ljudi nazivaju influencerom, a svjesni smo kako taj naziv većina ljudi ne povezuje s dobrim zvanjem. Smatraš li se sam influencerom i kako si sagradio svoj današnji ugled?
Ne volim taj naziv, ali sam svjestan da me se često predstavlja influencerom zbog broja mojih pratitelja. Najbolje bi bilo pitati njih koliko utječem na njihovo mišljenje kod kupovine mobitela ili fotoaparata, a upravo takva pitanja su i najčešća u mojem inboxu. Ugled se gradi cijeli život, bitno je učiti cijelo vrijeme, biti dosljedan i iskren i ljudi to uvijek prepoznaju.
U svojoj si karijeri osvajao brojne nagrade, izlagao u Bruxellesu, Parizu, Shenzhenu, Kuala Lumpuru, Hanoiju, na više od pedeset skupnih i pet samostalnih izložbi. Fotografija Zlatni rat 2018. godine izabrana je među 52 najljepša pejzaža na svijetu po izboru urednika National Geographica. Možeš li nam riječima malo dočarati fotografiju?
Možda bi najbolji odgovor na ovo pitanje bila rečenica Destina Sparksa Photography is the story I fail to put into words. Puno lakše mi se izražavati kroz fotografiju nego riječima, jednostavnije mi je prenijeti emocije, dočarati lokaciju, atmosferu. Za mene je uhvatiti taj poseban trenutak i prenijeti ga u jednu fotografiju ljepota koju je jako teško opisati.
Što bi izdvojio kao najveći uspjeh svoje karijere, na što si najviše ponosan?
Na putovanjima sam upoznao sebe. Iako možda zvuči kao klišej, promijenio sam mnoga razmišljanja, pomaknuo bezbroj granica i upoznao puno predivnih ljudi s kojima se, zahvaljujući društvenim mrežama, čujem još i danas. Posebno me veseli kad prijatelji iz udaljenih zemalja posjete Hrvatsku i ostanu zapanjeni ljepotama naše zemlje. Sretan sam svaki dan što radim posao koji volim.
Jedan ubod komarca prilikom penjanja u selo Wae Rebo bio je dovoljan da zakomplicira cijelo putovanje.
Zarađuješ li od fotografije? Baviš li se još nečime?
Zarađujem fotografirajući i vodeći agenciju koja se pretežno bavi digitalnim marketingom. Vodim profile na društvenim mrežama, osmišljavam i fotografiram kampanje i velika je prednost da mogu raditi s bilo koje lokacije na svijetu.
Svi znamo da svako putovanje ima dvije strane. Koja bi iskustva izdvojio kao najzanimljivija, a koja kao loša?
Teško mi je izdvojiti najzanimljivije iskustvo, ali cijeli život će mi ostati u sjećanju plivanje s dupinima, kornjačama, penjanje na vulkan. Najneugodnije iskustvo je denga groznica od koje sam obolio u Indoneziji. Jedan ubod komarca prilikom penjanja u tradicionalno selo Wae Rebo bio je dovoljan da zakomplicira cijelo putovanje. Dan prije povratka za Hrvatsku s istog putovanja imali smo potres 6.9 stupnjeva po Richteru.
Kad već ne potrošiš puno novca na skupi fotić, onda ostane nešto novca za putovanja. No ipak, kako financiraš sva ta zanimljiva putovanja?
U početku sam se i ja pitao kako netko uspije financirati više dalekih putovanja u jednoj godini. Onda sam s vremenom shvatio da je bitno odrediti prioritete u životu, a meni su putovanja jako visoko na toj listi. Jako malo trošim na odjeću, nisam ljubitelj skupih sitnica, ne volim skupe automobile, a moram biti iskren da su danas i sponzori ti koji financijski jako olakšavaju organizaciju putovanja.
Znamo da se strancima teško sporazumjeti i ponekad dolazi do nesporazuma. Kako se snalaziš u takvim situacijama, znaš li puno jezika i jesi li se ikad doveo u kakvu neugodnost zbog nepoznavanja kulture i grešaka u komunikaciji?
Pričam engleski i njemački i takvih situacija je iskreno puno manje nego sam očekivao. Na lokacijama gdje nitko nije pričao jezike koje ja znam, dogovarali smo se rukama i nogama, znalo je biti zanimljivo, ali uvijek smo se na kraju sporazumjeli.
Sve je bilo idealno dok nisam krenuo plivati, otišao oko 20 metara od obale i nekoliko morskih pasa mi je došlo raditi društvo.
Koga najčešće vodiš sa sobom na putovanja?
Kako ne volim putovati sam, najčešće na put idem s nekim od frendova ili kolega fotografa, jer su spremni na buđenja prije izlaska sunca te im nije problem nositi hrpu teške opreme na leđima.
Možeš li nam ispričati neku anegdotu sa svojih putovanja?
Pusti otok, predivna pješčana plaža, jedan dan odmora na putovanju Indonezijom. Sve je bilo idealno dok nisam krenuo plivati, otišao oko 20 metara od obale i nekoliko morskih pasa mi je došlo raditi društvo. Najbitnije, kolega Jaka Ivančić je sve uspio snimiti s obale, ja sam bez puno panike izašao iz mora i na kraju je sve ispalo jako simpatično. Ovakve stvari ne govorim roditeljima kad sam na putu.
I na kraju, Domagoj, kako je izgledala tvoja 2020. godina s obzirom na pandemiju koja nam nije baš dozvoljavala kretanje van granica Lijepe Naše?
Umjesto planiranih putovanja u Maroko, Island i Grčku putovao sam predivnom Hrvatskom, od Iloka do rta Savudrije, od Murskog Središća do rta Oštro. Bio sam na više od 15 naših otoka i moram priznati da sam baš uživao. Zadnje inozemno putovanje bilo mi je u Krakov nekoliko dana prije lockdowna.
Hvala na ovom razgovoru jer za sve nas koji još uvijek nismo toliki sretnici da obilazimo čudesne lokacije, svakako je preporuka pogledati Domagojeve radove i pratiti ga na Instagramu, Facebooku i njegovoj web-stranici. Nadamo se da će se situacija u svijetu uskoro smiriti te da će bar neki od nas dobiti priliku posjetiti neku zanimljivu lokaciju ili bar u toplini svog doma uživati u Domagojevim fotografijama iz novih pustolovina.
