Jedan od mojih najdražih filmova uvijek je bio Kako je propao rokenrol koji, iako snimljen u vrijeme Jugoslavije, savršeno opisuje današnju situaciju glazbene scene u Hrvatskoj.
Ok, staro je propalo, ali što je s novim? Novoga nema, barem za mene. Sve novo napravljeno je u istom stilu, s istim zaraznim ritmom i istim temama.
Propašću ex Yu scene svi su se kvalitetni glazbenici ili rasprodali ili iselili bez primisli o tome da se vrate. Primjer su Prljavci, jedan od danas najslušanijih bendova koji je svirao i u to vrijeme. Svi slušaju Ružicu, Marinu i Mi plešemo, dok su pjesme poput Moderne djevojke i Dobar vjetar u leđa nestale s njihove set-liste i samim time potonule u zaborav. Nisu sellouti samo zbog pogoršanja kvalitete svoje glazbe kroz godine, već ovi punkeri pozivaju predsjednicu na 30. godišnjicu svog najbitnijeg koncerta, koncerta kojim su pokazali otpor prema vlasti. Nestali su genijalci kao što su Štulić – jedan od najvećih umjetnika i tekstopisaca na ovim područjima koji sada ne želi ni čuti za jednu državu bivše Juge, ali, srećom, ostao je Rundek na čijem sam koncertu bila okružena s najviše 80 ljudi. Ok, staro je propalo, ali što je s novim? Novoga nema, barem za mene. Sve novo napravljeno je u istom stilu, s istim zaraznim ritmom i istim temama. Nema dušu, onaj osjećaj kada 1000 trnaca prođe moje tijelo dok slušam pjesmu. Sve je umjetno – od izvođača do njihova glasa.
Želim imati nade u napredak naše glazbene scene, ali jedini način da se ona obnovi jest podržavanje mladih bendova. Zato poslušaj onu predgrupu, idi na male koncerte i ne daj im Jabuku! (Monika Cerovski, 3. WD)
Trenutno dvije najpoznatije pjevačice na hrvatskoj sceni ne mogu se pohvaliti dobrim glasom ni tekstom pjesme koji u sebi nosi smisao, no ljudi ih svejedno slušaju.
Reputacija hrvatske glazbene scene posljednjih godina pada na sve niže grane, što i nije tako čudno ako pogledamo u čemu mladi uživaju i kakvi su trendovi u cijelom svijetu. Nekada su mladi uživali u glazbi jer je imala vedar karakter i osobnost. Danas to i nije tako jer su na scenu stupili glazbenici koji su htjeli postati popularni „na brzinu“, to jest htjeli su se vidjeti što prije na televiziji, ne razmišljajući o žanru i tekstu pjesme koja bi zadovoljila slušatelje. Na taj su način zasitili i sebe i mlade koji to slušaju.
S jedne strane uživamo u dubokom i kompleksnom svijetu što ga glazba stvara, a s druge strane želimo ostati samo na površini atmosfere toga svijeta?
Puno je kopija nastalo od nekadašnjih pjesama jer se mislilo da će to povećati popularnost, ali nažalost, to nije tako. Hrvatska scena postala je dosadna i siromašna. Npr. Jacques Houdek, nikad abdicirani kralj hrvatske glazbene scene, koji u ovo vrijeme objavljuje videouratke na Youtubeu, obrađuje Adele (striktno u glazbenom smislu) ili sebi potkopava kredibilitet (ne) sudjelovanjem na britanskom xFactoru, izjavio je da mu je dosadila hrvatska scena. Potrošile su se ideje nekad poznatih glazbenika. Ako uživamo u glazbi koja ima poruku i koja nas pokreće te koja nas navodi na razmišljanje i u nama budi osjećaj potpunosti, zašto hrvatski izvođači ne proizvode takvu vrstu glazbe? Kamo uopće ide hrvatska glazba? Izgubila se kvaliteta, poruka i snaga glazbe koju su pjevači i bendovi izvodili za svoju publiku. Trenutno dvije najpoznatije pjevačice na hrvatskoj sceni ne mogu se pohvaliti dobrim glasom ni tekstom pjesme koji u sebi nosi smisao, no ljudi ih svejedno slušaju. S jedne strane uživamo u dubokom i kompleksnom svijetu što ga glazba stvara, a s druge strane želimo ostati samo na površini atmosfere toga svijeta? Glazba u Hrvatskoj 80-ih i 90-ih nosila je u sebi poruku ljutnje, izgubljenosti, frustriranosti, ali i nade i razumijevanja. Početkom 21. stoljeća postala je zabavna, ali je izgubila svoju mističnost. Zar je to stvarno put kojim želimo da hrvatsku glazbu hodi? Samo pukoj zabavi bez velike dubine?
Svatko od nas ima svoje zahtjeve i želje kada je u pitanju glazba i svatko si može pronaći mjesto u kojem će uživati u njoj. Ono si što slušaš, zato budi pozitivan i slušaj ono što te čini sretnim i zadovoljnim. (Matija Hrestak, 3. WD)