Maska je s nama od samih početaka civilizacije te je svjedočila našim prvim religijama, vjerovanjima, kao i prvim civilizacijama i kulturama, a sama maska danas, kao i tada, u društvu ima veoma važnu ulogu. Stoga ne čudi da su učenici prvog razreda likovne umjetnosti i dizajna pod mentorstvom prof. Carmen Bačura Potočić već tradicionalno izrađivali maske kako bi i za ovogodišnji fašnik zašarenili školske hodnike.
Maska – povijest, uporaba i izrada
Za početak treba reći što je uopće maska – fizički, maska je pokrivalo za lice, glavu ili pak cijelo tijelo te također može služiti za prikrivanje identiteta onda kad se možda ne želimo pokazivati ili radimo nešto za što ne bismo željeli da drugi znaju. Maska se u početcima naše civilizacije koristila najviše za religiju i religijske obrede, posebno među poganskim religijama gdje su različite maske predstavljale duhove, demone i božanstva. U te svrhe maske se i dan danas koriste u ruralnim dijelovima svijeta kao što su Afrika ili Amazonija te kod raznih izoliranih naroda diljem svijeta.
Danas maske u kazalištu više ne služe kako bi prikazale emocije likova već njihov karakter i povijesno vrijeme…
U današnjem društvu maska se najčešće koristi na raznim proslavama i karnevalima, a i u mnogim protestima vezanima za politiku kao što je to Guy Fawkes – maska koja je postala svojevrsni simbol. No maska danas igra ulogu u mnogo više područja, a jedna od važnijih je uloga maske u umjetnosti. Maska se u umjetnosti koristila još od antičkog doba u Grčkoj gdje su ih glumci nosili u kazalištima s ciljem da ljudi bolje razaznaju što njihovi likovi tumače i koje emocije se povezuju s njima. Također, budući da dugi niz stoljeća žene nisu smjele glumiti u kazalištima, muški su glumci nosili ženske maske radi prikazivanja ženskih likova. Na drugom kraju svijeta, u Japanu maske su se također koristile u tradicionalnom kazalištu kabuki, a za razliku od grčkih predstavljale su veću paletu emocija i bile su šarenije. Danas maske u kazalištu više ne služe kako bi prikazale emocije likova već njihov karakter i povijesno vrijeme u kojem se radnja predstave odvija. Maske u plesu i glazbi koristile su se kod religijskih, ritualnih plesova kao što je na primjer maskirni kišni ples indijanskih plemena, dok su u Europi postojali balovi pod maskama koji su bili u svečanom tonu i rezervirani za višu klasu. Danas se najbolji primjer maske u plesu i glazbi može vidjeti u mjuziklima u kojima su glumci maskirani u velikoj mjeri, a dobar primjer suvremenog mjuzikla je mjuzikl Mačke u kojemu su glumci kostimirani od glave do pete.
U Hrvatskoj je također razvijena karnevalska kultura, a najpoznatiji karnevali su samoborski i riječki, koji je i jedan od najvećih europskih karnevala.
No zasigurno najpoznatija maska u pop-kulturi i u umjetnosti jest filmska maska. Tamo se koristi još od početka 20. stoljeća, a najpoznatije su filmske maske 20. i 21. stoljeća. Najčešće se koriste kada treba prikazati nešto što glumac ne posjeduje kao što su razne malformacije, ozljede, ožiljci ili otkinuti udovi te prikaz raznih čudovišta i natprirodnih bića. Vrste maski prema materijalu variraju od običnih silikonskih koje se samo stavljaju na lice glumca sloj po sloj do složenih odijela s puno elektronike i metalnih djelića kojima upravljaju i glumci, ali daljinski upravljač.
U našem je društvu maska najzastupljenija za vrijeme karnevala. To je običaj koji se odvija svake godine između Bogojavljenja i korizme, a karakterizira ga obilje jela i pića te pregršt boja. Puno je karnevalskih tradicija diljem svijeta, no ipak postoje one koje se ističu, recimo, najveći karneval u Južnoj Americi je karneval u Riu u Brazilu, dok je najpoznatiji europski onaj u Veneciji. U Hrvatskoj je također razvijena karnevalska kultura, a najpoznatiji karnevali su samoborski i riječki, koji je i jedan od najvećih europskih karnevala.
Radionica izrade fašničkih maski
Učenici prvog razreda likovne umjetnosti i dizajna dobili su priliku okusiti se u izradi maski pa su ih tako unatrag nekoliko tjedana izrađivali. Da bi se izradila maska, potrebno je pratiti proceduru koja se sastoji od izrade skice, izrade glinenog modela, kaširanja te koloriranja i ukrašavanja. Za vrijeme izrade skice služili su se mekšim i tvrđim olovkama te olovkama u boji i, naravno, svojom maštom. Sljedeća na redu bila je izrada glinenog modele koju su izrađivali koristeći se modelirkama za glinu. Tim alatom izrađuju se brazde, udubljenja, izbočenja i šupljine u glini sve dok nisu izradili zamišljeni oblik maske. Nakon toga glinenu masku zaštitili su običnom plastičnom prianjajućom folijom te su počeli proces kaširanja. Kaširanje ili paper masche tehnika je kod koje slojevima ljepila i novinskog papira izrađujemo oblik koji se sušenjem stvrdnjava. Nakon sušenje kaširanih slojeva novina i ljepila izvadili su glinu i za kraj su maske ukrasili, tj. obojali temperama, akvarelima ili akrilnim bojama.
Maska je sama po sebi zanimljiv, očaravajući, a u isto vrijeme i pomalo misteriozan predmet koji ima dugu prošlost i svijetlu budućnost, a izrada maske čovjeka zasigurno može još više povezati s njom.
Napisao: Fran Korman, 1. D
