Nikola Hrastinski: “Razmišljati van postojećih okvira”

"Mi smo ti koji kroz umjetnost na sebi svojstven način prikazujemo publici svijet u kojem živimo i koji nas okružuje."

0
218
pregleda

Razgovarala: Petra Sokolić, 4.MT, fotografije iz osobne arhive Nikole Hrastinskog

Nikola Hrastinski pohađao je ŠUDIGO, smjer grafički dizajn, a školovanje je potom nastavio na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Predavao je i učenicima naše škole, a umjetnost smatra sastavnim dijelom svog života. Što bi istaknuo kao najbitnije u sferi umjetnosti, ali i života, govori nam u intevjuu.

Kako ste znali da ste stvoreni za umjetnost te da se želite time baviti u nastavku života?

Kada sam upisivao srednju školu, kao i većina svojih kolega, bio sam neodlučan. Smatram da u tim godinama nisam točno znao čime se želim baviti i koji je moj životni poziv. Kada sam upisao ŠUDIGO 2004. godine, trebalo mi je vremena da se prilagodim novoj okolini. Tek sam kasnije shvatio, najviše zahvaljujući nekolicini profesora koji su me doveli do tog razmišljanja, da je umjetnost, odnosno nastavnički smjer, ono čime se želim baviti u životu. S njima sam često sudjelovao u raznim aktivnostima, natjecanjima, izložbama, projektima i slično. Danas više nisam u području školstva, ali i dalje promoviram umjetnost kao sastavni dio svoga života kroz Odbor za kulturu Grada Zaboka, Kulturno vijeće Krapinsko-zagorske županije, održavanjem raznih radionica, organizacijom kulturnih događanja, ali i vlastitim umjetničkim stvaranjem u sferi grafike.

Koji fakultet ste završili i kakvo je Vaše radno iskustvo u toj struci?

Trebao sam upisati Animaciju i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Mapa je bila spremna za predaju, ali u tom se trenutku nešto u mom razmišljanju promijenilo. Nakon što sam razmislio o svemu, odlučio sam upisati Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer likovna pedagogija. Naravno, mape se nisu poklapale pa sam u mjesec dana morao napraviti kompletno novu mapu. Diplomski studij likovne pedagogije s izbornim predmetom grafika u klasi izv. prof. Jasne Šikanje završio sam 2013. godine te sam stekao titulu magistra likovne pedagogije.

Ispričajte nam svoje najljepše iskustvo dosad vezano uz umjetnost.

Tijekom školovanja, ali i nakon školovanja, imao sam petnaestak skupnih i za sada samo jednu samostalnu izložbu, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu.

Moja prva skupna izložba bila je 2006. godine u Švedskoj, u Međunarodnom muzeju dječje umjetnosti u Hudingeu te u Japanu na Svjetskom kongresu INSEA-e pod mentorstvom prof. Sonje Vuk. Pod njenim mentorstvom osvojio sam i dvije nagrade: Nagradu za likovni rad u kategoriji srednjih škola Slobodan sam biti te Šutnja nije zlato, posebno priznanje za „originalnost ideje i poseban estetski izričaj videouratka kojima su obuhvatili kompleksnost rodnih stereotipa i rodno uvjetovanog nasilja.“ Ostale skupne izložbe održale su se u Zagrebu (projekt Kiborgezija uz našu umjetnicu Andreju Kulunčić te u Muzeju suvremene umjetnosti). U Hrvatskoj sam, osim toga, izlagao u Rijeci, Varaždinu, Zaboku te na Dugom otoku. Godine 2016. sudjelovao sam na skupu umjetnika iz cijele Europe na skupnoj izložbi i razmjeni iskustava u umjetnosti mladih do 30 godina, koji se održao u Bruxellesu.

Osim nekolicine predavanja koje sam održao na stručnim skupovima likovne umjetnosti i dizajna, održao sam – uz Doru Bakek – i predavanje za Noć muzeja O umjetničkoj grafici i ručnoj izradi papira u Gradskoj galeriji Zabok.

Što se tiče radionica, mogu navesti samo neke jer ih je bilo previše za spomenuti. Provodio sam volonterske akcije oslikavanja prilaza Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog uz Društvo Naša djeca Zabok, kiparske i crtačke radionice za osnovnoškolce u sklopu Manus Nostrae, oslikavanje potpornog zida u dužini od 480 metara i zadnja koju sada provodim su slikarske radionice u sklopu EU projekta ISKRA (+54).

Najljepše iskustvo u umjetnosti trenutno mi je EU projekt ISKRA. Projekt ima dva ključna cilja. Prvi je jačanje kompetencija, stručnih znanja i vještina kulturnih radnika, umjetnika i zaposlenika partnerskih organizacija u području geragogije i andragogije, za potrebe animacije, organizacije i provedbe kulturnih radionica za osobe starije od 54 godine.
Drugi je cilj provedba kulturnih radionica za osobe starije od 54 godine u području likovne i glazbene umjetnosti te fotografije, u svrhu poboljšanja njihovih osobnih vještina. U sklopu projekta koji provodimo bacc. oec. Bojana Birać (voditeljica Gradske galerije) i ja, educiramo i održavamo likovne radionice za starije od 54 godine. U grupi imamo deset umirovljenika te održavamo 12 pojedinačnih radionica u trajanju od tri sata na kojima oni stječu određeno znanje iz umjetnosti i, onog interesantnijeg, praktičnog dijela. U veljači će biti prezentacija njihovih radova u Gradskoj galeriji te će na kraju projekta njihovi radovi biti izloženi u Zagrebu.

Kada ste radili u školi kao profesor umjetnosti, jeste li primijetili potencijalne umjetnike?

Kao profesor u ŠUDIGO-u predavao sam stručne i teorijske predmeta (crtanje i slikanje, povijest likovne umjetnosti, grafički dizajn, dizajn za web…). Naravno, kada sam predavao crtanje i slikanje na prvoj i drugoj godini, odmah sam prepoznao nekolicinu učenika koji se ističu. Vrlo je lako prepoznati potencijal, nadarenost i talent u grupi učenika, pogotovo kada su tek u fazi učenja nekih osnova u crtanju i svi crtaju jednak motiv. Kasnije, kod izrade evaluacije, kada su svi radovi na jednom mjestu, sve je vidljivo. Naravno, to ne znači da drugi nisu talentirani. Kasnije, tijekom godina školovanja i uz izvrsne profesore koji predaju crtanje i slikanje u ŠUDIGO-u, njihov talent izađe na površinu i pokažu koliko ustvari mogu i žele. Svi ti učenici na kraju upišu Akademiju likovnih umjetnosti, Studij dizajna ili neki srodan fakultet.

Mislite li da je umjetnost danas ista kakva je bila dok ste studirali?

Umjetnost je, kao i sve ostalo, podložna promjeni. Kako vrijeme prolazi, tako se i umjetnost mijenja. Vrlo jednostavan primjer je umjetnost srednjeg vijeka naspram renesanse ili baroka, ili naspram apstrakcije i moderne. Tako se i umjetnost promijenila od mog studiranja pa sve do danas. To je svakako pozitivna stvar jer se umjetnici, ali i umjetnost, okreću prema kritičkom, racionalnom i realnom razmišljanju i sve više kritiziraju društveno-političko, ali i potrošačko društvo, kojim smo danas okruženi. Bilo bi zabrinjavajuće da se razmišljanje umjetnika s vremenom ne mijenja i da stagnira na istom mjestu godinama. Mi smo ti koji kroz umjetnosti ukazujemo publici na sebi svojstven način svijet u kojem živimo i koji nas okružuje.

Koja je Vaša poruka za buduće umjetnike i sve učenike koji teže ostvarenju svojih ideala i sposobnosti?

Više puta sam u svojoj karijeri, ali i van nje, čuo da umjetnost nije profitabilna grana i da se od nje ne može živjeti. Svima koji imaju afinitet prema stvaralaštvu, kreativnosti, umjetnosti svakako preporučam da krenu prema tome, da slijede ono što ih zanima u životu i da nikako ne odaberu karijeru u kojoj će raditi posao koji ih u potpunosti ne zadovoljava. Budite uporni, angažirani, inovativni, kreativni, marljivi i razmišljajte van postojećih okvira i uspjeh će vam doći kao nagrada.

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.