Radost je profesorskog zanimanja što uz podosta poteškoća, zamki, nekada i nesporazuma i neposluha, odbijanja, uvijek morate imati na umu da će neki učenici i te kako dobro upamtiti to o čemu govorite – objašnjava najiskusnija profesorica Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, Sofija Keča, savjetnica mentorica, koja trenutno poučava svoju 40. generaciju!
Učenicima, a napominje kako ih je upoznala 10 tisuća, ostavlja vrijedno. – Ostat će svijest o tome da su svi ljudi vrijedni bez obzira na različitosti i da svatko mora ulagati u svoj duhovni napredak da bi pronašao osobni životni smisao, ostat će optimizam i vedrina koje nastojim prenositi – istaknula je.
No, uz bogato iskustvo, profesorica još uvijek drži rekord. Naime, imala je 22 godine i bila najmlađa diplomirana srednjoškolska zabočka profesorica. Iskustvo je počela graditi s Osnovama marksizma, Sociologijom, Logikom, Teorijom i praksom samoupravnog socijalizma, Osnovama društvenih i humanističkih znanosti i nakon 13 godina radnog iskustva, Hrvatski jezik, što predaje i danas. Nastavni sadržaji se nisu bitno mijenjali kroz godine, no, mijenja se pristup sadržajima. – Mijenjamo način pristupa sadržajima, primjenjujemo različite načine, oblike i metode rada, mijenjamo pristupe učenicima i vrednovanje njihovoga rada. U javnosti prevladava stav da je naš posao monoton, no to je velika zabluda. Sadržaji jesu isti ili slični, ali uvijek su novi ljudi kojima predstavljate Krležu, Dostojevskog, Matoša. Ozračje je na svakome satu drugačije – ističe profesorica.
Bogato iskustvo i znanje
Generacije se mijenjaju, kao i sustav obrazovanja. – Prijašnji su učenici bili ozbiljniji u izvršavanju obveza, radna su ih mjesta čekala pa je trebalo učiti i na taj se način dokazivati i penjati na hijerarhijskoj ljestvici uspješnosti. U današnjem kapitalističko-konzumerističkom sustavu mnogo se toga promijenilo, od roditelja koji tek navečer vide svoju djecu, preumorni da bi se bavili još i dječjim problemima, do djece koja su pak prepuštena sama sebi i suvremenim tehnološkim ponudama, izazovima i zamkama – objašnjava profesorica.
Bogato iskustvo i znanje preneseno učenicima, ističe ih od prosjeka. Tako su prijašnji učenici, sadašnje kolege u zbornici. – U školi radim s Ružom Leskovar i Andrejom Hozmec, kojima sam bila i razrednica, s Davorkom Varžić, Lidijom Ban, Dubravkom Levak, Rajkom Strugar, Jelenom Klasić, predavala sam i tajniku škole, Branku Barloviću, a razrednica sam također bila glasnogovorniku PU Zoranu Lončaru, ravnateljici zabočke gimnazije Bibijani Šlogar, ravnatelju OŠ Brestovec Orehovički Zdenku Kobeščaku, radila sam i s Adamom Končićem na prvim recitatorskim pokušajima. Neka mi oproste oni koje ne spomenuh, ne mogu ni nabrojiti sve svoje divne učenike koje sam podučavala, a od kojih sam i ja štošta naučila – navela je.
Tajna iskustva i uspjeha su riječi Tina Ujevića koje su profesorici bile moto i koje joj nisu dozvolile da posustane: “A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi: vedrina. Kristalna kocka vedrine.“
Alara Öztürk, 4. mt
