Jesu li videoigre zaista toliko loše za nas?

Osobe koje igraju uče nešto novo u životu, poput sportskog ponašanja, razvijanja strategije i pronalaženja rješenja, digitalne medije upoznaju na zabavan način.

0
213
pregleda

Napisao: Bojan Štefanović, 3. MT

Da odmah razriješimo jednu stvar. Postoji velika razlika između strastvenog igranja i ovisnosti. Ovisnik se kao i kod drugih sredstava ovisnosti ne može kontrolirati jer je žudnja za igranjem prevelika. Ovisnik također nema kontrole nad svojim ponašanjem, sve više i više vremena provodi igrajući. Kad ne igra, na površinu izlaze apstinencijski simptomi, zanemaruju se alternativna zadovoljstva, kućne i školske obaveze. Unatoč problemima koje mu ovisnost uzrokuje, ovisnik ne mijenja obrazac ponašanja te neprestano tone dublje. Videoigre također imaju sposobnost pružanja lažnih očekivanja jer je svijet videoigara ipak izmišljen i nema nikakve veze s našim stvarnim životom. Nasilne videoigre mogu imati negativne posljedice poput navikavanja i tolerancije na nasilje, odnosno da osoba postane neosjetljiva na nasilje, ne osjeća nikakvu empatiju prema drugima, a čak i sama može postati nasilna. Da me ne shvatite pogrešno, pogotovo kolege gameri, sve to zavisi od osobe do osobe, jer su ljudi različiti i svatko će na neki sadržaj reagirati drugačije.

Pretjerivanje već klasificirano kao bolest

Svaka ovisnost pa tako i ova ostavlja teške posljedice na pojedinca i na njegove bližnje.

Svjetska zdravstvena organizacija je ne tako davno ovu ovisnost dodala na listu poremećaja kao takozvani “gaming disorder“. Svaka ovisnost pa tako i ova ostavlja teške posljedice na pojedinca i na njegove bližnje. Uz puno volje i vjere u sebe, svakom se problemu može stati na kraj. Velika Britanija odlučila je “probiti led“ u ovoj sferi te je postala prva država koja je otvorila specijalizirane klinike za liječenje ove vrste poremećaja.

Od stručne suradnice Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, Tine Regg, saznali smo gdje potražiti pomoć za sebe ili nekog svog poznanika za kojeg smatrate da mu je ista pomoć potrebna. – U Hrvatskoj se to može učiniti u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici “Sveti Ivan” u Jankomiru gdje je ove godine otvorena prva Dnevna bolnica za liječenje ovisnosti o internetu i videoigrama. Pomoć se može potražiti i u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice i Klinici za psihijatriju Vrapče gdje se primaju samo punoljetni ovisnici – objašnjava Tina Regg.

Pretjerivanje nije jedini problem

Pravila ponašanja koja se poštuju u pravom životu trebala bi se poštivati i na internetu, a pogotovo u igrama.

Kao i u pravom životu i drugim sferama interneta, u online igrama također dolazi do maltretiranja i vrijeđanja, poznatijeg kako cyberbullying. Riječi koje su vam napisane u razgovoru imaju veću težinu čak i od onih koje su vam izgovorene uživo, zato što žrtva može više puta vidjeti što joj je zlonamjerna osoba napisala. Pravila ponašanja koja se poštuju u pravom životu trebala bi se poštivati i na internetu, a pogotovo u igrama koje nisu izmišljene kako biste vi izgovarali psovke i strahote koje se sami bojite izgovoriti, ali ste se u poletu, većinom poraza, jednostavno morali istresti na nekome. Ako ste to radili, imajte na umu da ne reagiramo svi na izgovoreno i napisano. Dok će se jedni smijati, drugi će možda razmišljati o samoubojstvu.

Problem maltretiranja u igrama rješiv je samoedukacijom mladih, koji čine najveći postotak igrača, te redovnim kontroliranjem i zabranama igranja zlonamjernim igračima od strane samih proizvođača igara. Mnoge igre sadrže opciju prijave ako vam se prijetilo ili vas se omalovažavalo na bilo koji način, opcijom report player (prijavi igrača). Vjerujte da takvi ne prolaze uvijek nekažnjeno, ali sankcije bi svakako mogle biti strože. Među ostalim opcijama možete blokirati igrača, a najbolje bi bilo da o tome porazgovarate s roditeljima ili psihologom koji će vam pomoći da se lakše nosite s tim. Također, najbolje bi bilo poruke sačuvati kako biste kasnije imali dokaz, a zlostavljaču nikako ne odgovarajte. Ako sve ode predaleko, slučaj prijavite policiji ili Centru za sigurniji internet.

Nije sve tako crno

Videoigrama se mogu vježbati razne sposobnosti kao što su koordinacija ruke i oka, razmišljanje te smisao za orijentaciju i kreativnost.

Videoigre su po nečemu slične nama. Mi imamo svoje prednosti i mane pa tako i videoigre s kojima igrači imaju i pozitivnih iskustava. Osobe koje igraju videoigre ujedno uče nešto novo u životu, poput sportskog ponašanja, odnosno pobjede i poraza, timski rad, poštivanje pravila, uče razvijati strategije i pronalaziti rješenja, digitalne medije upoznaju na zabavan način, upoznaju nove ljude i stječu nova iskustva i osjećaje, ali i prijateljstva te uče o drugim kulturama i jezicima. Videoigrama se mogu vježbati razne sposobnosti kao što su koordinacija ruke i oka, razmišljanje te smisao za orijentaciju i kreativnost.

Igranje također pomaže razvoju logičkog razmišljanja te povećava vizualnu oštrinu. Još neke pozitivne strane su ponavljanje akcija, što dovodi do jačanja veza između moždanih stanica što čini osnovu za razvijanje pamćenja i učenje. Kada igramo nenasilne videoigre, naš mozak aktivira dio mozga koji je zadužen za emocionalne sukobe te počinje lučenje dopamina koji se ispušta u masovnim količinama kada igramo. Igre koje od nas traže reakcije u stvarnom vremenu, poput Space Invadera aktiviraju dio mozga zaslužan za senzorske pokrete, dok igre poput Tetrisa od nas traže logičko razmišljanje i treniraju naše donošenje odluka.

Zato sljedeći put kada vas majka, djevojka ili žena opominju kako ćete otupjeti pred ekranima i kako samo trošite vrijeme, pokažite im ovaj članak, neka se same uvjere kako ipak ima nešto u tim videoigrama osim nasilja, podočnjaka i glavobolja od plave svjetlosti koje odašilju ekrani. Tko zna, možda ju nagovorite da vam se pridruži pa se zajedno odmaknete od ovog ponekad zamornog i dosadnog stvarnog života. Mnoga djeca, mladi, pa i odrasli, danas uistinu puno vremena provode igrajući videoigre. Nekako se čini da svi oni uživaju tako provoditi svoje slobodno vrijeme. No, gledamo li na duge staze, ta strast može prerasti u pravu ovisnost, a da to zapravo niti ne primijetimo. Neki su strastveni igrači videoigara čak rekli da su se osjećali kao robovi. Mi ćemo o toj temi porazgovarati s ravnateljicom Centra za socijalnu skrb Zabok, Tanjom Cujzek.

Igranje videoigara trebala bi biti samo jedna vrsta zabave za mlade, a mladi nikako ne bi trebali sve svoje slobodno vrijeme provoditi igrajući ih.

Ravnateljice, recite nam kako se sa stajališta stručnjaka analizira ovaj čarobni svijet videoigara?

Kao i svaku aktivnost kojom se bave djeca i mladi, potrebno je i svijet videoigara sagledati sveobuhvatno kako bismo dobili potpunu sliku. S jedne strane to je oblik zabave koji je mladima, ali i onima nešto starijima, zanimljiv i stimulirajući i ujedno često provode puno svojeg slobodnog vremena u toj aktivnosti. S aspekta stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece i mladih videoigre su predmet istraživanja i proučavanja upravo kako bismo doznali kako ta aktivnost utječe na njihov razvoj i odrastanje.

U videoigrama mladi uživaju, možemo reći da nas one i vesele, a istina je da igranje videoigara ima svoje prednosti, ali i negativne strane. Možemo li malo i o jednima i o drugima?

Upravo tako. Često čujemo samo jednu stranu priče, neki govore kako su videoigre loše i ističu samo negativne aspekte, dok ih drugi hvale i nabrajaju njihove prednosti. Istina je negdje između, odnosno videoigre imaju i svoje pozitivne i negativne strane. Od pozitivnih strana možemo izdvojiti:

  • Mogu nam pomoći protiv rastresenosti, odnosno poboljšavaju naše mentalne sposobnosti koncentracije i fokusiranja koje nam onda mogu biti od koristi i u drugim situacijama (učenje, praćenje nastave i sl.).
  • Pomažu nam i u vježbanju logičkog zaključivanja i bržeg rješavanja zadataka. Igre poput slagalica (“puzzle”) ili pustolovne igre, kao i igre riječima, mogu nam pomoći u razvitku sposobnosti vezanih uz brže rješavanje problema, dokazano je kako sudoku znatno povećava sposobnost logičkog zaključivanja!
  • Videoigre nas mogu naučiti i mnoge nove stvari o svakodnevnom životu, na primjer virtualne igre čiji su subjekti životinje mogu nas naučiti kako se ponašati ispravno, kako usvojiti nove načine i nova pravila postupanja i suživota s domaćom životinjom, ljubimcem i kako se brinuti o njemu.
  • Ako igramo online videoigre, one nam mogu pomoći da upoznamo nove ljude i sklopimo nova prijateljstva, ali oprez nisu svi oni za koje se predstavljaju!

Što se tiče negativnih aspekata, o njima se možda i puno češće govori. Najčešće se spominju pretjerano igranje uslijed čega dolazi do premale fizičke aktivnosti, a pretjerivanje u igranju predstavlja i opasnost za razvoj ovisnosti. Isto tako, ovisno o tome kakve videoigre igramo, ukoliko biramo videoigre nasilnog sadržaja, iste mogu dovesti do navikavanja na nasilje, a ukoliko igramo videoigre neprimjerene za našu kronološku dob, one nam mogu iskriviti sliku stvarnosti i dovesti do pogrešnih očekivanja od života.

Što više vremena djeca provode igrajući videoigre, to one imaju veći utjecaj na njihovo ponašanje. Kakav je trend danas?

Videoigre su danas djeci i mladima dostupnije no ikada prije, a broj videoigara u ponudi raste iz dana u dan. Također, mogu ih igrati na različitim uređajima, npr. mobitelu ili tabletu koji obično i stalno nose sa sobom. Samim time veći je rizik da će mladi više vremena provoditi u igranju igrica i da neće imati uvid u to koliko vremena doista provode igrajući ih.

Koliko je ovakav način zabave dobar za mlade?

Igranje videoigara trebala bi biti samo jedna vrsta zabave za mlade, a mladi nikako ne bi trebali sve svoje slobodno vrijeme provoditi igrajući ih. U slobodno vrijeme trebali bismo se baviti različitim aktivnostima koje nas vesele i koje su dobre za nas i naše zdravlje kretanje po svježem zraku, druženje s prijateljima, fizička aktivnosti, hobiji… Preporuka za srednjoškolce je do sat vremena dnevno, a za mlađe manje, ukupno koriste Internet, računala, mobitele i ostale tehnologije za zabavu (znači igranje, društvene mreže i sve ostale aktivnosti) tijekom školskih dana, dok to vikendom može biti i malo više ukoliko smo riješili sve školske obaveze, kućanske zadatke te nam je ostalo dovoljno vremena. Nikako se ne preporuča igranje videoigara prije spavanja jer nas one dovode u stanje pobuđenosti te onda možemo imati problema s uspavljivanjem, ružnim snovima i sl.

Sve je više studija koje govore o manama i nedostatcima videoigara – smatra se kako one potiču dječju agresivnost. Možemo li to prokomentirati?

Neke su osobe u opasnosti da postanu neosjetljive na nasilje ako je njihova “zabavna” aktivnost često posvećena videoigrama koje su jako nasilne. Zna se da industrija videoigara, da bi privukla pažnju korisnika i kako bi povećala prodaju, ima tendenciju stvaranja priča koje su posebno okrutne, a koje dugoročno mogu doista oštetiti naše mentalno zdravlje i učiniti nas neosjetljivima na nasilje (pa i na tuđu, stvarnu patnju).

Dakle, tu je od presudne važnosti kakve videoigre biramo. Je li opsesija nekom od videoigara podjednako loša kao ovisnost o alkoholu?

Pretjerivanje u bilo kojoj aktivnosti je loše za nas. Ako želimo biti sretni i zadovoljni svojim životom bitno je da pronađemo balans između različitih aktivnosti u životu, a one uključuju i naše obaveze, ali i naše interese te druženje s drugim ljudima.

Međutim, igranje videoigara u rijetkim situacijama izaziva ovisnost. Podatak na koji smo naišli je da stručnjaci tvrde da se problemi s videoigrama javljaju tek u 0,5 % situacija. Je li to tako? Što na kraju konstatirati?

Istraživanja ovisnosti o videoigrama relativno su nova, no činjenica je kako se takva ovisnost doista može dogoditi. Na razini svjetskih podataka smatra se kako je 5 – 11 % djece širom svijeta ovisno o igranju videoigara. Za usporedbu, procjenjuje se kako na svijetu postoji 4 – 6 % ovisnika o kockanju.

Neke osobe (možda si ti ta ili poznaješ nekoga u svojoj sredini?) u velikoj su opasnosti postati potpuno ovisni o videoigrama. Oni jako zanemaruju sve one aktivnosti koje bi u životu morale biti na prvom mjestu. Stručnjaci upozoravaju da se nekima (odraslima) dogodila toliko snažna ovisnost da više ne odlaze na posao, a neka djeca ne odlaze u školu; neki ne jedu redovito kako ne bi prekidali igranje; neki jedu jako brzo kako bi se ponovno vratili igranju, što je nezdravo i štetno; a neki zaboravljaju da se moraju kretati, da moraju vježbati i biti tjelesno aktivni.

Na kraju možemo zaključiti kako je u redu uživati u videoigrama ukoliko nas one vesele, no pri izboru trebamo biti mudri i odabrati one koje će nam koristiti u našem razvoju i koje su primjerene našoj dobi. Isto tako, važno je da organiziramo svoj dan na način da u njemu ima vremena za sve ono što volimo i sve ono što su nam obveze. Ukoliko se držimo tih jednostavnih pravila, dobit ćemo najbolje moguće i iz svijeta videoigara.

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.