Akademija je posebno mjesto gdje se radi, druži i uživa

Tomislav Hršak, akademski slikar koji je ove godine diplomirao na nastavničkom odsjeku, prisjetio se svojih dana u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Ispričao nam je kako ga za školu vežu samo lijepa sjećanja i upoznao nas sa svojim radom i uspjesima.

0
659
pregleda

Napisala i priredila: Lucija Brežnjak, 4.d, fotografije: osobna arhiva Tomislava Hršaka

Nakon što je diplomirao, Tomislav je unajmio atelje u kojem provodi svoje vrijeme pokušavajući realizirati neke ideje i narudžbe. Osim rada u ateljeu, priprema dvije veće izložbe u Zagrebu, koje će biti realizirane tijekom 2018. godine.
Kroz razgovor Tomislav je otkrio kako uz rad u ateljeu planira na postdiplomski studij u nekom europskom gradu.

Kakva te sjećanja vežu uz obrazovanje u srednjoj školi?

Za ŠUDIGO me vežu lijepa sjećanja, imao sam kvalitetne profesore od kojih sam puno naučio. Ovdje sam stekao potrebne temelje za nekoga tko se želi baviti određenim područjima umjetnosti. Završio sam grafički dizajn i smatran da je plan i program nastave dobar te učenika osposobljava za daljnje školovanje ili za posao u struci. Govorim iz vremena kada sam ja išao u srednju školu, nadam se da je i dalje tako. Od profesora mi je nekako najviše draga ostala profesorica Anuška Alfirević, koja me puno toga naučila i koja je imala odlična uvodna predavanja u svaku određenu temu kojom bi se bavili.

Zašto si upisao Akademiju?

Akademija mi je bila logičan i jedini nastavak nakon ŠUDIGO-a, zapravo sam već od malena znao da ću se time baviti, a sada znam da je to to. Diplomirao sam ove godine u rujnu na nastavničkom odsjeku, smjer kiparstvo, kod profesora Danijela Kovača. Bilo je lijepo studirati, Akademija je jedno posebno mjesto gdje svakodnevno boraviš zajedno s još nekoliko kolega, prijatelja, istomišljenika, mjesto gdje se radi, druži i uživa. Ovim putem pozvao bi i preporučio učenicima koji namjeravaju upisati likovnu akademiju, da upišu nastavnički odsjek – likovna kultura, jer je to smjer koji nudi velik raspon mogućnosti, kako u medijima, tako i u obrazovanju.

Kako si došao do projekta izrade skulpture Dine Dvornika?

Za izradu skulpture Dine Dvornika preporučio me profesor Tomislav Buntak, a naručitelj skulpture je Tvornica kulture.

Kakav je bio proces izrade skulpture?

Prvo sam neko vrijeme slušao Dvornikovu glazbu, zatim sam crtao skice za buduću skulpturu, a nakon toga sam radio skice manjih formata u glini. Kad sam bio zadovoljan malom skicom, predložio sam je naručiteljima, a oni su je odobrili. Uslijedio je razgovor s Danijelom Dvornik koja je također vidjela malu skicu i odobrila izradu skulpture, zatim sam krenuo u realizaciju velike skulpture.

Priprema je trajala oko mjesec dana, a sama izrada skulpture je išla rekordno brzo te je skulptura bila od početka do postavljanja gotova kroz dva tjedna. Skulpturu u glini sam izmodelirao za pet dana. Tijekom cijelog procesa izrade skulpture u tehničkim radnjama asistirao mi je kolega Petar Popijač. Skulptura je na kraju izvedena u bojanom poliesteru, a postavljena je 29. rujna u dvorištu kluba The Beertija, u ulici Pavla Hatza u Zagrebu i to dva dana nakon što sam diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Napravio sam ga kako sjedi u fotelji, kao kralj, kralj funka. Lijeva ruka ima određenu simboliku, jer inače su se u povijesti kraljevi prikazivali kako sjede na prijestolju i u ruci drže kuglu- simbol Svijeta, a pošto je Dvornik neokrunjeni kralj funka, njegova ruka je prazna. Kod skulpture sam htio dobiti dojam da će se Dino svaki čas diči sa fotelje i zaplesati i zapjevati. Htio sam dobiti dojam pokreta, što je sugestija funka. Do toga sam došao pregledavajući neke njegove intervjue i spotove u kojima je uvijek bio u nekom pokretu, htio sam da se to osjeti i u skulpturi, da dobijem njegov karakter. Ruka to dodatno sugerira, jer se čini kao da će se dići i imati cijeli svijet u šaci.

Na čemu si još radio?

Odmah nakon Dvornika, krenuo sam u realizaciju sljedećeg projekta, a radi se o Tabernakulu koji će biti postavljen u crkvi Sv. Petra i Pavla u Velikoj Gorici. Tijekom cijelog studija radio sam puno različitih poslova i projekata što mi je bilo zanimljivo i izazovno, a neki od njih su izrada scenografije za nalazište pračovjeka u Krapini, izrada spomenika s profesorom Vladimirom Herljevićem, restauracija arhitektonskih spomenika u Zagrebu, sudjelovanje na likovnim kolonijama u sklopu nastave na likovnoj akademiji, izrada malih skulptura za firmu Dentsply Sirona i još puno toga. Jedan od ljepših projekata na kojem sam radio bilo je slikanje friza u KBC-u Rebro u Zagrebu. Do sada sam realizirao tri samostalne izložbe, a izdvojio bih izložbu u Francuskom paviljonu s kolegom Vladimirom Novakom, na koju sam najviše ponosan.

Na čemu trenutno radiš?

S kolegom Vladimirom Novakom radim na pripremi izložbe koja bi se trebala održati 2018. godine u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu. Također, u pripremi je i izložba u galeriji Šira, Akademije likovnih umjetnosti. Nakon završetka Akademije, iznajmio sam atelje u kojeg svakodnevno odlazim i pokušavam realizirati svoje zamisli i ideje.

Koji su ti planovi za dalje?

Plan mi je sada barem godinu dana raditi u ateljeu na svojim idejama, ali i na nekim dogovorenim narudžbama, a nakon toga možda postdiplomski studij u nekom europskom gradu. Uglavnom, ostati u konstelaciji sa svime što doprinosi razvitku arta.

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.