Kratka priča: Ne voljeti te…

0
403
pregleda

Napisala: Ivana Mikulčić, 4.MT, izvor slike: FreePik

Što ako ponekad onaj život koji živimo od svog rođenja nije život koji nam je namijenjen? Aurora je kao malo dijete bila vrlo vesela i darežljiva djevojčica, voljela se igrati s lutkama baš kao i sve druge djevojčice, ali kod nje je uvijek to bilo drugačije. Aurora nije znala da je ona sasvim drugačije dijete i da će se njezin život primijeniti sa samo 14 godina.

Njezina majka Ximena imala je samo 10 godina, kad je saznala  da ima nevjerojatnu moć kontroliranja vremena kao prirodne pojave. Ximena se nije znala nositi s time kao 10-godišnjakinja, ali  ni roditelji joj nisu pomogli jer je ona zapravo to i tajila od njih. Kako su godine prolazile, njezine moći su bile jače, ali ona ih je naučila kontrolirati. Na svoj 18.rođendan odlučila je otići na studij u Englesku. Roditeljima nije bilo jasno zašto odlazi tako daleko, ali su je ipak pustili. Sljedeći tjedan, Ximena je bila u Engleskoj. Stanovala je u  internatu za djevojke. Odmah nakon nekoliko trenutaka upoznala je nekoliko djevojaka s kojima se sprijateljila, ali im nije otkrila svoju tajnu. Studij joj se svidio, svaka godina bila je sve bolja i bolja, no zadnja joj je godina ostala u posebnom sjećanju. Tek što se vratila sa praznika i raspakirala stvari, prijateljice su joj uletjele u sobu i odvukle ju na krov škole. Ximena nije shvaćala zašto to rade, ali kad su stigle na krov i kad su prijateljice pokazale Ximeni novog pripadnika internata, ostala je u čudu. Bio je to dečko čvrstog stasa, crne kose, smeđih očiju i zavodničkog osmijeha. Sve su se nasmijale i vratile se u sobu. Ximena je jedva čekala da započne nastava i da ponovno vidi dečka crne kose. Kazaljka je stala na 12h i čulo se zvono. Bio je to znak da Ximena krene u školu. Sat je započeo i svi su sjeli za klupe, a Ximena je kao i inače sjedila u zadnjoj klupi. Tek što je profesor počeo pričati, začulo se kucanje na vratima. U učionicu je ušao onaj isti dječak kojeg su ranije tog dana vidjele sa krova škole. Dečko se predstavio kao Alonso Navarete, a profesor ga je poslao da sjedne u zadnju klupi, da baš u onu  klupu u kojoj je sjedila Ximena. Njoj se to nije svidjelo jer je naučila da sjedi sama i tako se ne brine o svojoj moći. No Ximena nije znala da se njezine moći aktiviraju posebno kada je pokraj nje muškarac s kojim će provesti ostatak života. Dani su prolazili, a svaki put kad bi Ximena sjela pokraj Alonsa vrijeme bi se iznenada promijenilo, a kazaljke na satu bi usporile. Nakon nekoliko tjedana, svi su  počeli zamjećivati  te promjene , ali nitko nije znao što se događa osim Ximene. Da bi stvar bila još bolja profesor  je svima zadao zadatak da s kolegom u klupi naprave prezentaciju o mitskim bićima. Ximeni se to činila kao odlična ideja da sazna nešto više o svojoj moći, pa je predložila Alonsu da ona izabere temu. Alonso se složio s time jer mu je bilo svejedno. Čim je stigla u sobu, otvorila je laptop i počela pretraživati sve o pojmovima kontrola vremena i misteriozna bića. Čim je utipkala to u tražilicu izbacilo joj je sliku predivnog bića s krilima, a ispod nje je pisalo: „Vila mjeseca-mitološko biće kontroliranja vremena.“

Sljedeći sat je predložila Alonsu temu, a on se začudio, ali mu je na neki način bilo i drago. Dogovorili su se da će se naći poslije škole u šumi koja je bila nedaleko od internata pošto je bilo lijepo vrijeme, a veza je tamo bila vrlo dobra. Ximena je jedva čekala da završi nastava. Zadnje zvono je zazvonilo, a Ximena je uzela laptop i otišla u šumu. Hodala je i hodala dok nije ugledala jednu klupu usred šume. Bilo joj je čudno što se ta klupa nalazila usred šume, ali je ipak sjela na nju pošto je bila umorna od toliko hodanja. Kad je sjela pogledala je prema školi i shvatila da se jako udaljila od nje jer ju nije mogla vidjeti. Za par minuta je stigao i Alonso. Sjeo je do nje, a ona je upalila laptop. Počela je u tražilicu pisati: „ vila mjeseca“ i dok je pisala, nebo se počelo mračiti i počeo je puhati jak vjetar. Alonso je upitao Ximenu: „Je li ti hladno, da se vratimo u školu i u školi nastavimo s pretraživanjem?“ „Nije potrebno“, odgovorila je Ximena.Na stranici koju je je otvorila pisalo je velikim slovima „Vila mjeseca“, a odmah ispod „Promjene vremena“. Ximenu je vrlo zanimalo  što se nalazi po tim naslovom pa je ne mareći za Alonsa počela čitati. No nije shvatila da je i Alonso također čitao taj tekst i da je i njega vrlo zanimao. Kako su čitali, sve su se više približavali, a vrijeme je postajalo sve gore i gore. Već kad su bili nadomak jedno drugome, počela je pljuštati kiša. Ximena je brzo sklopila laptop i potrčali su prema školi. Trčali su i trčali, ali škole nije bilo na vidiku. Nakon 20 min našli su se pred vratima internata, ali kad su htjeli ući bilo je zaključano. Shvatili su da je prošlo 19h i da su svi od osoblja otišli kući. Ximena je sjela na mokar prag, a Alonso do nje. Sjedili su i gledali  prema šumi iz koje su maločas izašli. U jednom trenutku Ximena začu Alonsov glas: „Znam gdje se možemo skloniti i prespavati do sutradan.“

„Pa što čekaš onda, hajde!“

Alonso je ustao i krenuo kroz park koji se nalazio pokraj internata, a Ximena ga je slijedila. Kad je Alonso stao, našli su se ispred kuće sa dva kata, bijelom fasadom, prozorima koji su sličili na one koji su se mogli vidjeti na starim palačama. Približili su se vratima, a Alonso je podigao otirač i uzeo ključ. Ximena je bila zbunjena. „Zar je ovo tvoja kuća? Zašto onda živiš u internatu?“

„To nije moja kuća, haha, nitko ne živi u njoj, a ja znam ponekad doći ovamo kad se dosađujem u sobi.“

„Ha, kako zanimljivo.“

„Hajde, uđimo!“

Čim su ušli sjeli su na kauč, a Alonso je zapalio drva u kaminu.

„Želiš li da ti donesem suhu odjeću, gore je ormar pun odjeće.“

„Ne treba, otići ću sama.“

Ximena je oprezno koračala  prema sobi u kojoj se nalazio taj takozvani ormar. Otvorila je vrata, ušla u sobu i krenula prema ormaru, ali se u jednom trenutku spotaknula o  noćni ormarić, a on je pao i iz njega je izletjela knjiga i otvorila se na stranici na kojoj je pisalo „Promjena vremena“. Ximena je zastala , uzela knjigu i sjela na prašnjavi krevet. Počela je čitati i shvatila da se u toj knjizi zapravo radi o djevojci koja je bila baš poput nje, a i  radnja je bila vrlo slična današnjem događaju sa Alonsom. Baš kad je krenula na dio u kojem opisuje one nenadane promjene vremena kad bi se Alonso našao pokraj nje, u sobu je ušao Alonso…

Pročitajte cijelu priču…

Komentiraj

Molimo upišite svoj komentar!
Molimo upišite svoje ime.